Pozornica i dugi aplauz, reflektori koji dodatno ocrtavaju svaku emociju na licu, oko kamere koje “vidi dalje” od onoga što se prikazuje gledaocima.

Foto: marko_todorovic/Instagram, screenshot

Gdje god da zakorači, mladi glumac Marko Todorović ne može da prođe neopaženo, pa stoga i ne čudi epitet koji ga krasi, da je jedan od najuspješnijih glumaca mlađe generacije na našim prostorima.

NESUĐENI ODBOJKAŠ U UMJETNIČKOM SVIJETU

Sa svojih 25 godina, ovaj rođeni Podgoričanin je svoj talenat uspio da prikaže u različitim segmentima, a svi koji su imali priliku da ga gledaju su saglasni – svaka nova uloga je priča za sebe.

A on, skromno i iskreno u razgovoru za naš portal, sve to definiše vrlo jednostavno: srećan je kad ima priliku da radi ono što voli.

“Kada se uopšte javila ideja, da upišem Akademiju, ja sam toliko bio neupućen oko svega, da nisam imao nikakvu jasnu sliku, kako bi to moglo da izgleda, mogu da kažem da šta god da sam očekivao, ovako nešto ne bih mogao ni da sanjam. Prosto, srećan si kad imaš priliku da radiš ono sto voliš, čitava percepcija i pristup zadacima se mijenja, jer prestaje da bude bitno bilo šta drugo. Uglavnom, gluma u svim oblicima teče mojom glavom 24/7”, ističe Marko za Kolektiv.me.

Nesuđeni profesionalni sportista, nije od djetinjstva sanjao da se nađe pred kamerama i odabere glumu kao svoj životni poziv.

Sve je “došlo na svoje” kada je završavao srednju školu – a kao osoba koja svemu pristupa temeljno, jer prije svega radi ono što voli, snovi su ubrzo postali stvarnost.

“Moji najveći snovi su bili da budem odbojkaš, međutim to se nije desilo, mada čim god da sam se bavio, uvijek sam pristupao kao ekstremni posvećnik, jer sam od malih nogu radio ono što volim. Nikada ništa u životu ne radim na silu, bavim se stvarima koje me zanimaju. Gluma je došla kasnije, kada sam završavao srednju školu, da je došla ranije, možda ne bi bilo tog žara, onda kada je najpotrebnije”, kaže naš sagovornik.

Foto: marko_todorovic/Instagram, screenshot 

NA REGIONALNIM PROJEKTIMA UČIO OD NAJBOLJIH

Iako veoma mlad, publika je imala priliku da gleda Marka u raznim projektima.

Tako je jedan od rijetkih glumaca mlađe generacije, koji je učestvovao u sjajnim regionalnim projektima kao što su “Senke nad Balkanom”, “Kralj Petar I”, “Ubice moga oca”… Sve su to bile uloge od neprocjenjivog iskustva, koje su ga još više oblikovale kao glumca.

“To su najozbiljniji projekti koji su rađeni u regionu, učestvovanje u tim projektima je u tom trenutku, ostvarenje snova, ja nisam mogao da vjerujem da se sve to uopšte i dešava. Imao sam sreću da radim tako velike projekte, sa velikim glumcima i da učim od njih. U Crnoj Gori, kao i u cijelom regionu je toliko talentovanih glumaca, ja sam imao sreću, zahvalan sam na tome. Kada ste dio tako velikih serija, susrijećeš se sa najvećim legendama našeg filma i onda ih samo gledaš i učiš od njih, svaki detalj pratiš, to me je najviše oblikovalo”, objašnjava Marko za Kolektiv.me.

Osim u serijama, zapažene su i njegove uloge u pozorištu, i to u predstavama kao što su “Bure baruta”, “Učene žene”, “Mlijeko u prahu”… Na naše pitanje gdje više uživa: u pozorištu ili ispred kamera, naš sagovornik nema dilemu – uživa podjednako.

A evo i kako to objašnjava:

“Uživam i u pozorištu i na snimanju podjednako. Pozorište je "zapalilo" moju ljubav prema glumi, toliko toga lijepog sam doživio i radujem se kad god igram neku predstavu. U pozorištu su emocije posebne, interakcija sa publikom, stvarati magiju uživo, na licu mjesta, to je neopisiv osjećaj. Sa druge strane, sve to mogu da kažem za glumu pred kamerama, ma naš zanat je čaroban, lijep je u svakom obliku. Iz svih uloga i u pozorištu i pred kamerama sam naučio nešto, e to najviše pamtim, lekcije, mislim da je to najdragocjenije, kad nešto prođe i onda shvatiš da bi sad tu stvar uradio puno bolje, to je sjajna stvar, to te gura naprijed”.

Foto: marko_todorovic/Instagram, screenshot (Marko u projektu "Kralj Petar I")  

MARKO I “DRUGO IME LJUBAVI” OSVAJAJU HRVATSKU

Rame uz rame sa brojnim glumcima iz regiona, Marko igra u seriji “Drugo ime ljubavi”, koja je u Hrvatskoj dostigla veliku popularnost.

Ekipa ga je kako kaže, sjajno prihvatila, a odlične reakcije gledalaca su mu samo podstrek da bude još bolji.

“Da, ta serija pomjera granice popularnosti u Hrvatskoj, taj projekat se za mene desio u pravom trenutku, baš sada kada sam na početku i dok sam mlad, dobio sam priliku da radim na tako velikom projektu, da steknem iskustvo. Ekipa je divna, prihvatili su me sjajno i onda je sve lakše. Bilo je teško u početku, imao sam malo traumatičan period adaptacije, ali sada je sve u najboljem redu. Ljudi vole da gledaju tu seriju, mnogo pozitivnih komentara, drago mi je to kad čujem i kad mi to ljudi kažu, jer to nama da podstrek da nastavimo dalje”.

A koliko je danas teško biti glumac u Crnoj Gori i regionu uopšte? Da li hiperprodukcija pruža pravu šansu mladim glumcima?

Konkurencija je velika, pa na pravi način treba iskoristiti svaku pruženu priliku. Sa tim je saglasan i Marko. 

“Ovo je period hiperprodukcije, cijeli region puno radi i otvaraju se mjesta za dosta glumaca i isplivali su fantastični projekti i glumci. Sa druge strane, konkurencija je ogromna i jako je teško, to znači da svaka šansa treba maksimalno da se iskoristi, pogotovo mi mladi koji se još uvijek nismo izgradili ni kao glumci ni kao ličnosti i onda je krucijalno da svaku priliku iskoristiš, neće uvijek biti ovoliko posla, zato je važno biti najbolji u datom momentu. Vjerujte mi, ja imam besane noći, pitajući se, da li je ovo dobro što radim ili nije?!”, ističe Todorović za Kolektiv.me.

Foto: YouTube screenshot/NOVA TV (na setu serije "Drugo ime ljubavi") 

PODRŠKA PORODICE - NEPROCJENJIVA

Naporan ritam donosi i čestu razdvojenost od porodice. Stoga, kada je u Crnoj Gori, Marko se trudi da bude kod kuće, okružen ljudima koje voli.

To je prilika da se vrati svojoj uobičajenoj rutini – uvijek isti kafić za prvu jutranju kafu u njegovoj rodnoj Podgorici, bez gužve…

Podrška porodice mu je od presudnog značaja – vjerovali su u njega u trenucima kada je sumnjao u sebe, bodrili ga… Uz ljubav najbližih sve je lakše.

“Kada sam u Crnoj Gori, uvijek sam kod kuće, jer ne gledam često porodicu. Ja volim vrlo jednostavan način funkcionisanja. Imam kafić u koji uvijek sjedim, tu se nalazim sa svima, opušta me da sam okružen ljudima koje poznajem, gužve i puno ljudi izbjegavam, nekako me sve to čini nesigurnim. Podrška porodice je od presudnog značaja, za mene. Oni su bili ti koji su me hrabrili da uopšte upišem glumu, kada ja nisam vjerovao, da to mogu. Kada imaš porodicu, imaš uvijek najbolje prijatelje, nikada nisi sam, što sam stariji, sve više shvatam značaj porodice i sve veću imam potrebu za njom. Porodica te nikada ne osuđuje, nego uvijek pokušava da ti pomogne i raduju se uspjehu više nego ja, mnogo mi je lakše to ih imam”.

Godina za nama donijela mu je mnogo lijepih stvari.

Svaki dan mu je bio satkan od događaja koji su ga oblikovali kao ličnost, ali i “natjerali” da sazri preko noći.

Na kraju svega, ostaje zahvalnost.

“2019. je definitivno bila sjajna godina za mene, desilo se mnogo lijepih stvari, desile su se i neke stvari uz koje sam odrastao preko noći i uz koje sam sazreo, ali to je život, satkan je i od manje lijepih stvari. Zahvalan sam, svaki dan mi je bio ispunjen, svaka naredna neka bude još bolja, svima”, zaključio je Marko Todorović za Kolektiv.me.

Marija BOJOVIĆ