Leo i Rut Zanger zaista mogu reći da imaju veliku porodicu. Bračni par koji je već 64 godine u braku prije gotovo pet godina dočekao je rođenje svog 100. unuka, odnosno praunuka. Ali čini se kako i baka i djeda Zanger vole svako novo unuče kao da im je prvo, a po njihovim nasmijanim fotografijama koje na društvene mreže stavljaju njihova djeca, velika porodica održava ih mladima.

Foto: Facebook

Ovaj američki par iz Ilinoisa vjenčao se 1956. godine i od tada njihova porodica nije prestala da raste. Iako zvuči nevjerovatno, baka i djeda mogu se sjetiti svakog rođendana svojih potomaka, prenosi 24sata.hr.

“Dobri Bog ih samo šalje, mogli bismo osnovati vlastiti grad”, kazao je jednom prigodom Leo.

Posebno veselje nastalo je kad su Austin, jedno od unuka, i njegova supruga dobili drugo dijete, koje je postalo 46. praunuče para, koji ima i 54 unučadi.

“I uvijek ima mjesta za još jedno”, dodala je Rut. Ukupno imaju 12 djece. Najstarija, Linda, ima 58 godina, a najmlađi je Džo, koji ima 31 godinu.

Foto: Facebook

Ostali su: Debi, Dona, David, Greg, Daniel, Majk, Stiv, Čuc, Met i Erni. Dona Zanger Lejn zadužena je za praćenje porodičnog stabla, a još je zovu i “porodična istoričarka”. Zapisuje sve, pa je upravo ona bila ta koja je obavijestila “širu” porodicu o 100. unuku, tj. praunuku. Svako okupljanje za cijelu porodicu je pravi doživljaj, a Leo Zanger u šali zna reći da bi trebali unajmiti crkvu samo za njih. I dok bi neke velike porodice možda imale poteškoće okupiti se na jednom mjestu, ova porodica to uspijeva, a uz to ostali su vrlo bliski.

Prostor za sve proslave mora biti dovoljno velik da svi stanu, kao za svadbu. Često zato unajmljuju sportske dvorane. A hrana i priprema hrane poseban je ritual. Potrebno je baš mnogo svega da niko ne bi ostao gladan, pa tako nekad naruče i po 50 kilograma pršuta. Iako Zangeri kažu da ima puno onih koji jednostavno ne stignu na okupljanje, neslužbeno su “obavezni” da dođu na Dan zahvalnosti, Božić, Uskrs, Dan majki i Dan očeva.

“Svi smo uprkos tome jako povezani. Puno se družimo. Nekoga vidimo možda jednom ili dva puta godišnje. Ali iako smo vrlo zauzeti, uživamo kad smo na okupu”, kažu njihova djeca koja su od malena gledala kako im se širi porodično stablo.

“Nikad nije bilo dosadnih trenutaka. Uvijek smo se zabavljali odrastajući”, zaključuju Zangerovi.