Bivši fudbaler Partizana, Mančester sitija, Fiorentine, dugogodišnji igrač Atletika u intervjuu španskom "El Mundu" o rodnoj Crnoj Gori, odnosu sa Srbijom iz koje se otisnuo "u svijet"... "Kad bih mogao da uđem u vremeplov, izabrao bih da živim u Sparti", kaže on.

Foto: Fudbalski savez Crne Gore

Ovaj 29-godišnji Mojkovčanin počeo je da se bavi fudbalom u malom mjestu, želio je da postane kao njegov idol - Alesandro Nesta. Fudbalsku afirmaciju sticao u Srbiji. Najprije u BSK-u iz Borče, a potom i u Partizanu, koji mu je bio "odskočna daska" da krene u "pečalbu".

Samo jedna sezona u Partizanu bila je dovoljna da ovog stamenog Crnogorca primijete širom Evrope, a najkonkretniji je bio Mančester siti. Poslije godine provedene u Mančesteru, otišao je u Fiorentinu, a poslije tri sezone, otišao je u još jednu jaku evropsku ligu - Primeru. Već pet godina je član madridskog Atletika.

U intervjuu španskom "El Mundu", Savić je govorio o odrastanju u 90-im godinama prošlog vijeka na Balkanu, karijeri u Srbiji, ali i odnosu Srbije i Crne Gore, sa osvrtom na sticanje nezavisnosti 2006. godine.

Početak intervjua bio je vrlo zanimljiv. Nakon što je novinar napravio paralelu sa njegovom igrom, koju krasi velika borbenost, neodustajanje, Savić je rekao da bi, kad bi mogao da bira vrijeme u kojem bi živio, izabrao Spartu.

"Volio bih da bar jednu godinu živim u tom vremenu. Spartanci su bili ratnici, borci, nikada nisu odustajali. Takav sam i ja na terenu, nikad se ne predajem", kaže ovaj iskusni defanzivni fudbaler.

To objašnjava i tetovažu na njegovoj ruci - Spartanski ratnik. "Volim tetovaže, imam i mapu Evrope na tijelu, kao i sliku svog pokojnog oca. Uradiću još neku, ne stajem na ovih nekoliko".

Pred duele sa Liverpulom u Ligi šampiona, Savić se poziva upravo na jedan od "spartanskih" slogana: "Ne bojimo se nikog!".

Ipak, upitan, da može da bira, kojeg od trojice napadača Liverpula ne bi volio da čuva - Salaha, Firmina ili Sanea, odgovara kroz smijeh: "Ako mogu da biram, ne bih volio nijednog od njih trojice da vidim na terenu. Liverpul ima ubitačnu navalu, ali ne samo napad, već i oni koji su u srednjem redu, stalno nadiru".

Savić je rođen u ludo vrijeme na Balkanu (mada u ovom regionu, uz povremene pauze, nikad nije normalno), 1991. godine, na početku krvavog rata od kojeg se i danas oporavljamo.

"Ne sjećam se mnogo tog vremena, jer sam bio baš mali. Ali, od onda kada pamtim, sjećam se tenzija. Crna Gora je najmanje učestvovala u tom ratu, ali svakako je to ostavilo mnogo negativnih posljedica po sve ljude. Srećom, kako vrijeme prolazi polako se to zaboravlja. Sport je umnogome pomogao da se obnavljaju prijateljstva. To vruće okruženje je vremenom počelo da se hladi i smiruje i sada je najvažnije da se sve vrati u normalu. Svi mi zajedno moramo da imamo dobre odnose, veze, jer smo komšije i ne smijemo da gledamo ko odakle dolazi. U životu su najvažniji ljudi, ne zastave", trezveno i mudro zbori crnogorski reprezentativac.