Većina nas provela je sate i sate na domaće zadatke koje smo dobijali u školi. Ali šta bi bilo da smo umjesto tih silnih sati koje smo „proćerdali“ na bubanje tablice množenja svoje slobodno vrijeme provodili čineći dobra djela za svoju zajednicu?
Foto: Ilustracija, Pixabay
Isto pitanje postavilo je i rukovodstvo jedne osnovne škole u irskom gradu Clonakilty.
Tokom decembra 2019. zaposleni u toj školi odlučili su da umjesto domaćih zadataka djeci zadaju takozvana „djela ljubaznosti“.
To nije prvi put da je škola Gaelscoil Mhichíl Uí Choileáin realizovala ovu sjajnu ideju. Sličan princip primjenjivali su svakog decembra prethodne tri godine.
Na zvaničnom internet profilu škole napisano je:
„Ohrabreni ogromnim uspjehom koji je postigao prošlogodišnji projekat „Dnevnik zahvalnosti“, kada su učenici i njihovi roditelji bilježili male stvari na kojima su zahvalni u životu, ovog decembra smo se odlučili za aktivniji pristup i učenike podstaknemo na mala djela dobrote koja će u nečijem životu napraviti veliku promjenu“
U poslednjim nedeljama 2019. djeca su svakog dana dobijala za zadatak različita djela humanosti.
Ponedeljkom su imali zadatak da se obrate starijoj osobi, utorkom da pomažu roditeljima u kućnim poslovima, srijedom su imali slobodu da sami odaberu nasumični čin dobročinstva, a četvrtkom djeca su podsticana da urade nešto za sebe, kao svojevrsni čin ljubavi prema samom sebi.
Sve vrijeme djeca su vodila „dnevnik ljubaznosti“ i u njemu zapisivali svoja iskustva, a škola je postavila takozvano „sanduče ljubaznosti“ u koje su učenici ubacivali motivacione podrške, koje su za cilj imale da podignu međusobno samopoštovanje.
Te poruke javno su čitane petkom.
„Moderno društvo diktiraju društvene mreže, a mladi su konstantno pod pritiskom. Ne postoji bolji način za izgradnju humanijeg društva nego da djecu učimo da budu ljubazniji“, navode u školi.
„Svi znamo da pomoć drugima čini da se samo bolje osjećamo, a to je nešto što svi za sebe želimo.“
Probajte i sami… Budite ljubazni i bićete srećni.
Prvaci zbog gluvonijemog drugara uče znakovni jezik, a nas kako biti čovjek.
KOMENTARI (0)