Dvadesetogodišnja Nikšićanka Anđela Đurđić već drugu godinu studira na Vojnoj akademiji u Modeni, gdje je proglašena za najboljeg internacionalnog studenta.

Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore/ facebook

Iako nije uobičajeno, barem za Crnu Goru, da se djevojka bavi vojnim pozivom, za Anđelu Đurđić iz grada pod Trebjesom nije bilo dileme kada se odlučivala za buduću profesiju. Vojska je, kako kaže, želja koju je imala još kao djevojčica.

“To je bila moja želja odmalena. Uvijek se našalim i kažem da sam previše gledala kriminalističke serije. Vojno-policijska akademija me je privlačila i zaista oduvijek sam željela time da se bavim. Naravno, zavisilo je od mnogo faktora da li ću uspjeti da se upišem na vojnu akademiju, da li ću biti dovoljno dobra”, kaže Đurđić.

Snovi su počeli da se ostvaruju nakon završene gimnazije, kada je dobila priliku da vojna znanja i vještine stiče na Vojnoj akademiji u Modeni. Sve to zahvaljujući velikom trudu i radu, ali i želji koja je bila najveći pokretač.

“Rekli su mi što porodica, što prijatelji da se na sajtu Ministarstva odbrane često objavljuju konkursi za studiranje na inostranim akademijama. Tako je krajem februara prije dvije godine izašao konkurs za školovanje na vojnoj akademiji u Italiji, Hrvatskoj i Makedoniji, a nakon određenog vremena i u Grčkoj. Prvo sam prikupila svu potrebnu dokumentaciju, poslala je i nakon toga su počeli procesi odabira. Imala sam medicinske provjere, provjere poznavanja engleskog jezika i naravno testiranje fizičke spreme. Dala sam sve od sebe. Prošla sve provjere i dobila sam obavještenje da mogu da biram na koju akademiju želim da idem. Moj prvi izbor je bila akademija u Italiji, jer sam pored engleskog dobro poznavala italijanski, kao i još dva strana jezika. Odlučila sam se za Italiju i sada sam ovdje u Modeni”, kaže Đurđić.

Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore/ facebook

Susret sa akademijom, novom sredinom i svim onim što nosi život daleko od kuće za Anđelu bio je pravi izazov, koji svaki dan iznova savlađuje i to veoma uspješno.

“Kada sam došla, to je bilo zaista nešto novo, prvi susret sa pravim vojnim svijetom. Prvo odvajanje od kuće, porodice, prijatelja. Jako je zahtjevno. Naročito prva godina. Svaki dan na akademiji počinje buđenjem u pola sedam, a na spavanje se ide u 23 sata. Jako je ispunjen dan. Imamo brojne aktivnosti. Osim univerzitetskih, kao što su predavanja, imamo plivanje, boks, vojno borilačke vještine, jahanje… Imamo razne kampove, alpinističke kurseve, kao i kurs padobranstva, meni najmiliji. Na početku je bilo teško sve, dok se nijesam privikla na tako ubrzan tempo. Moja volja mi je u tome pomogla”, ističe Đurđić.

ODVOJENOST OD PORODICE NAJVEĆI IZAZOV

Iako su svi dani na vojnoj akademiji ispunjeni od ranog jutra, do kasnih večernjih sati, Anđela kaže da uspijeva svemu da odgovori odgovorno uz maksimalnu posvećenost. Ono što joj najteže pada je odvojenost od porodice.

“To je zaista veliki izazov. To je zapravo i moje prvo odvajanje od kuće. Majka je to najteže podnijela, jer sam najmlađe dijete i veoma smo vezane. Međutim, ništa osim podrške nijesam dobila i ništa drugo nijesam ni očekivala. Od prvog dana kada sam se prijavila na konkurs pa do dana današnjeg moja porodica i prijatelji su mi najveća podrška. Bodre me u svim mojim odlukama, znaju da sam uporna i odgovorna i da ne odustajem tako lako, čak i kada je najteže. Uvjereni su da će moja odluka da postanem vojnik biti i ostvarena, kao i da ću dati sve od sebe da njih, sebe i Crnu Goru predstavim u najboljem mogućem svijetlu”, naglašava Đurđić.

Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore/ facebook

U tome i uspjeva, a to najbolje potvrđuju ostvareni rezultati i činjenica da je izabrana za najboljeg internacionalnog studenta na Vojnoj akademiji u Modeni.

“To mi je najveća čast. Pokazala sam da su Crnogorke i Crnogorci uspješni i da mogu da potvrde kakvi smo mi u stvari. Trud, disciplina, rad i red dali su rezultate i premija je osvojena”, napominje Đurđić.

DJEVOJKE IZJEDNAČENE

Na drugoj godini Vojne akademijie Anđeli pravi društvo još tridesetak djevojka koje su na različitim smjerovima, dok je Anđela na smjeru transport i materijali.

“Poručnici, kapetani, kompletna linij a komande se trudi da smo svi na istom nivou, odnosno da nema razlike između momaka i djevojaka. Svi zajedno radimo sve iste aktivnosti i moramo da se trudimo jednako. Svi su me odlično primili. Svega je tridesetak djevojaka na drugoj godini studija. Mogu da kažem da smo jako dobro prihvaćene, ali da se isto tako trudimo da se ne razlikujemo od momaka, nego da podjednako radimo sve što se od nas očekuje, kao i od njih. Od najjednostavnijih stvari kao što je broj trbušnjaka ili sklekova pa do komplikovanijih”, ističe Đurđić.

Uslovi za život na akademiji takođe su dobri. Pored smještaja, obezbijeđena je i hrana u menzi koja je, kaže Đurđić, prilagođena potrebama ishrane zdravog vojnika.

“Zaista se odlično brinu o našoj ishrani, o našem odmoru. Pored svih tih aktivnosti, naše tijelo zaslužuje i odmor i o tome se vodi računa”, pojašnjava mlada studentkinja.

I profesori na akademiji imaju razumijevanja za sve što studenti moraju da ispoštuju.

“Kada god je potrebno, oni se potrude da zadaju manje domaćih, da nam olakšaju. To je posebno potrebno kada imamo više obaveza sa linijom komande.”

PROMOTER CRNE GORE

Anđela je imala sreću i da stekne prijatelje na akademiji, pa pored niza aktivnosti uspijeva i da se druži.

“Slobodnog vremena nema mnogo, ali ga uvijek iskoristimo na najbolji mogući način. Izađem sa kolegama na kafu, prošetamo, odmaknemo se malo od tog svakodnevnog života na akademiji. Zaista sam zadovoljna međuljudskim odnosima, nemam ni jednu jedinu primjedbu koju bih mogla da navedem. Iako sam internacionalni student ni u jednom trenutku nijesam se osjetila diskriminisano. Znaju često da se našale i da kažu da sam praktično njihova, da sam već Italijanka. Što ja odmah negiram ističući vrlo rado da sam ponosna Crnogorka. Veoma često im govorim o Crnoj Gori i o njenim ljepotama. Dosta njih mi je i reklo da će doći da posjeti Crnu Goru. Dosta njih je već bilo i oduševljeni su”, kaže Đurđić.

Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore/ facebook

VOLJA JE NAJVAŽNIJA

Mladim djevojkama i momcima koji su na prekretnici, a razmišljaju o vojnom pozivu, Anđela predlaže da se mnogo ne dvoume.

“Ako imaju jaku volju i želju, ako zaista žele da postanu uzoran vojnik, savjetovala bih im da to i pokušaju. Ne mogu ništa izgubiti. Konkursi se raspisuju svake godine. Mogu i da se oprobaju kao vojnici što se tiče dobrovoljnog služenja vojnog roka i da se školuju za oficire na vojnim akademijama u inostranstvu. Od sveg srca bih im to preporučila, jer se ja ni u jednom trenutku nijesam pokajala i opet bih sve ovo učinila”, poručuje Đurđić.

Nakon završetka studija u Modeni, Anđela planira da školovanje nastavi na drugoj akademiji u Torinu, gdje će od treće do pete godine učiti mnogo više konkretnijih stvari o smjeru koji je odabrala.

“Tu očekujem da će se zaista naučiti sve ono što je vezano za logistiku i sve ono što logistika može da ponudi vojsci. Po završetku studija planiram da se vratim u Crnu Goru. Osim toga ne znam šta će se dalje dešavati. Sada sam fokusirana na školovanje, da budem što bolji student, kadet, pa onda i vojnik”, zaključila je Đurđić.