Ledeni pokrivač Grenlanda i Antarktika danas gubi svoju masu šest puta brže nego devedesetih godina 20. vijeka zahvaljujući globalnom zagrijavanju. Naučnici su detaljno proučili podatke koje su sateliti sakupili o oba pola i nedvosmisleno zaključili da je na snazi sve veće ubrzanje topljenja leda, piše BBC.

Foto: Pixabay

Grenland i Antarktik izgubili su 6,4 biliona tona leda od 1992. do 2017. godine, što je bilo dovoljno da se nivo mora podigne za 17,8 milimetara.

"Devedesetih je doprinos u porastu nivoa mora od otapanja leda s polova bio 5 posto, dok je danas za trećinu podizanja nivoa mora odgovorno otapanje. Ovo je veoma važan podatak za budućnost, jer ukazuje na moguće poplave u priobalju i eroziju obala", kaže profesor Andrew Shepherd sa Sveučilišta u Leedsu, koji je i koautor projekta "Ice Sheet Mass Balance Intercomparison Exercise" ili skraćeno Imbie, koji se bavi procjenom koliko otopljeni led na polovima doprinosi porastu nivoa mora.

U ovom projektu učestvuje tim stručnjaka koji se bave mjerenjima promjena na polovima koje su snimili svemirski sateliti u posljednje tri decenije. Oni su sada koristili najnovija otkrića kako bi donijeli zaključke o trenutnom trendu na polovima.

Nove dramatične procjene

Led se otapa najbržom očekivanom brzinom, pa se procjena o tome koliko će nivo mora narasti do 2100. godine povećala – 2014. procijenjeno je da će to biti 53 centimetra, a Imbie je na to, poslije najnovijih podataka, dodao još 17 centimetara.

"Ako se ovo pokaže tačnim, 400 miliona ljudi biće ugroženo obalnim poplavama do 2100. godine. To znači da su rokovi za obranu kraći. Kakav god plan bio izrađen za obranu primorskog grada ili priobalja, namjeravane mjere trebaju biti provedene ranije nego što se mislilo", zaključuje Shepherd.

Grenland i Antarktik reaguju na klimatske promjene na malo drugačiji način.

Ledene površine na južnom polu tope se zbog toplije vode okeana, a na sjevernom polu je slično, ali topljenju doprinosi i viša temperatura vazduha.

Od spomenutih 17,8 milimetara, koliko je nivo mora narastao u razdoblju od 25 godina, 10,6 milimetara (60%) je doprinio Grenland, a 7,2 milimetara (40%) Antarktik. To znači da su oni zajedno gubili 81 milijardu tona leda godišnje devedesetih godina 20. vijeka. Do 2010. godine taj broj je narastao na 475 milijardi tona godišnje.

Profesor Shepherd upozorava da će buduće procjene rizika biti nesigurnije zbog toga što će sateliti posvećeni praćenju stanja na polovima uskoro prestati raditi, a trenutno nema jasnog plana o njihovoj zamjeni. CryoSat-2 Europske svemirske agencije i IceSat-2 Američke svemirske agencije prate stanje na polovima više od ostalih satelita, jer orbitiraju u blizini sjevernog i južnog pola, a konkretni planovi o njihovoj zamjeni još nisu formirani.