U mnogim zemljama planete, pa i u Hrvatskoj, uveliko se vodi polemika o skraćenoj radnoj nedjelji, kao odgovoru na krizu, dakle, nešto po uzoru na njemački Kurcarbajt.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Privredno-socijalno veće pokreće razgovor o tome, kao o obliku državne pomoći, pri čemu bi poslodavac mogao manje da plaća radnika, odnosno da ima manje izdatke, a sa druge strane - zaposleni bi imali više vreme za sebe i porodicu.

Skraćena radna nedjelja nije samo eventualna posljedica korone, već se i prije govorilo o njoj, kao o načinu da se smanje pritisak, stres, užurbani tempo.

Premijerka Novog Zelanda je takođe pomenula ovaj način rada kao isplativ za sve: ljudi bi imali više slobodnog vremena da putuju i obilaze svoju zemlju, što bi oporavilo turizam.

Naše komšije polemišu o subvencijama za kraću radnu nedjelju, ali se još ne zna kolike će biti te subvencije i ko bi za njih mogao da konkuriše. Ono što se zna, jeste da će uslovi biti stroži.

Ono gde bi, prema riječima hrvatskog ministra Josipa Aladrovića, kraća radna nedjelja najviše imala smisla jeste proizvodnja. Kako dodaje, nešto slično je postojalo 2014, a mjera je bila poznata kao "neradni petak".

Zaposleni bi ostajali kod kuće jedan dan nedjeljno, a dnevnicu bi pokrivala država. Ipak, malo njih je prije šest godina bilo zainteresovano za ovu opciju.

Svuda u svijetu već uveliko su "na snazi" masovna otpuštanja, a kako navodi hrvatski ministar, tamo će tek sada krenuti talas otkaza, nakon što se u junu radnicima isplati treća pomoć.

Kreće zaoštravanje radnih uslova, jer u većem dijelu svijeta prestaju da važe mjere pomoći uvedene tokom vanrednog stanja. Međutim, to ne znači da se sve vratilo u normalu.

Preduzeća i dalje postepeno pokreću poslovanja i nisu u stanju da "obrnu" profit u tako kratkom roku, da bi bili na dobitku kada isplate sve radnike.

Mjeru vezanu za skraćenu radnu nedjelju, ne treba vezivati isključivo za očuvanje radnih mjesta.

Njena suština je u tome da se zadrži sposobnost brzog oporavka nakon krize, koja sa sobom svakako uvijek nosi otkaze i smanjenje zaposlenosti. Osim toga, ona ima najviše smisla u proizvodnji i industriji, a najmanje u uslužnim djelatnostima.

Cilj je zadržati onu zaposlenost kod koje postoje specifična znanja i vještine. Dakle, ako odu takvi, kvalifikovani radnici, onda će se preduzeće teško oporaviti, jer na slobodnom tržištu neće moći da nađe adekvatne radnike koji bi zamijenili one stare, s bogatim znanjem i iskustvom.

Izvor: telegraf.rs