Mnogi Mojkovčani računali su da će im šumske jagode popuniti nikad veće rupe u kućnim budžetima, izazvane epidemijom korona virusa, ali to se barem za sada nije dogodilo.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Jagoda, doduše, ima, ali slabo, u prvom redu zbog junskih kiša, koje su ih “ugušile”, tvrdi jedan od dugogodišnjih berača Budo Vukadinović.

“Treba vam barem četiri sata da uberete kilogram jagoda i tako zaradite pet eura, koliko otkupljivači plaćaju. Može se to ubrati i brže ako vam se posreći da nađete pravo mjesto, ali je to vrlo teško, jer je berača puno. Prema tome, na tu mogućnost niko i ne računa. Inače, ranijih godina se za isto vrijeme moglo ubrati barem duplo više”, rekao je Vukadinović, dodajući da u jednom kilogramu u prosjeku ima 2.600 šumskih jagoda.

Slab rod, međutim, nije jedini problem sa kojim se suočavaju berači. Teren im mnogo kvari posao.

“Tamo gdje rastu jagode sve je zaraslo u šiblje, trnje, granje, posebno kiprovinu. To je prava divljina, iz godine u godinu sve veća, u kojoj morate računati i na gmizavce. Berba je, prema tome, i teška i rizična”, tvrdi Vukadinović.

On predlaže i kako da se teren na kojem se beru i borovnice, kupine i maline, uredi i olakša posao beračima, od čega bi svi imali koristi, pa i država.

“Samo u Lepencu, recimo, ima teren od preko deset kilometara kvadratnih, idealan za šumsko voće, ali zarastao. Mogao bi se raščistiti preko javnih radova, trimerima, za pet-šest dana, i to ne bi puno koštalo. Samo na tom terenu, da ne spominjem ostale, ako bi se na kraju sezone raščistio svake treće godine, sezonski bi moglo da radi nekoliko mjeseci barem pedeset lj udi, i da solidno zaradi i potroši te pare u Mojkovcu. Ranije sam, na jednom sastanku u Opštini, kojem su prisustvovali i predstavnici Ministarstva poljoprivrede, to predlagao, ali nij e bilo razumijevanja. Predložiću lokalnoj upravi da ona utiče da berači dobiju tu vrstu podrške. Višestruko bi se isplatilo” istakao je Vukadinović.