Postoje dvije vrste čitalaca – strastveni čitalac i ne tako strastveni čitalac poznatiji kao "prosječni čitalac", piše Quora.

Foto: Ilustracija, pixabay

Strastveni i prosječni čitalac

Prosječan roman sadrži 240 do 250 strana.

Na svakoj strani u prosjeku ima 250 riječi. Tako dobijamo ukupno 62.500 riječi.

Prosječan čitalac može da pročita oko 130 riječi u minuti.

Tako dobijamo ukupno vrijeme potrebno da se pročita roman, a to je 480 minuta, odnosno 8 sati, prenosi Laguna.

Zaključak, prosječan čitalac može da pročita čitav roman za 8 sati.

Strastveni čitalac može da pročita jedan roman nedjeljno ako provede 1 sat svakog dana u čitanju, što je sasvim dovoljno.

Ako u toku čitave godine izdvojite 320 sati, mogli biste da pročitate 40 romana godišnje, opušteno.

Prema tome, strastveni čitalac može da pročita 25 do 40 romana godišnje.

A prosječan čitalac može da pročita od 15 do 20 romana godišnje.

Drugi će pročitati 3 do 5 knjiga godišnje.

Ali uvijek mjerite prema sebi. Uživajte u čitanju!

Ili jeste, ili niste strastveni čitalac

U djetinjstvu i ranoj mladosti, pojedini su čitali po 2-3 romana nedjeljno, ponekad i mnogo više – na primjer, kad čitaju serijale koji su imali po 5-6 već objavljenih nastavaka.

Međutim, niko ne može da postane strastveni čitalac - to je nešto što osoba ili jeste ili nije. Ništa nećete dobiti ako čitate gomile knjiga samo da biste ih pročitali, a ne uživate u samom čitanju, nećete uživati u tome da čitate još više (ima i onih koji uživaje u čitanju, ali im obaveze ne dozvoljavaju da mu se više posvete).

Nažalost, iako prekomjerno čitanje utiče na razvoj mašte i sposobnost za učenje, kao i na opštu sposobnost izražavanja, ipak nema direktnog uticaja na postizanje bilo kog kartkoročnog ili dugoročnog cilja, tako da nema nikakve koristi u pokušaju da se postane strastveni čitalac – razvijanje navike da se redovno čita neka esejistika, ograničena na, recimo, 1-2 knjige mjesečno, trebalo bi da bude sasvim dovoljna da se postigne neka praktična svrha bez gubljenja vremena na nešto što se doživljava kao još jedna obaveza.

Izvor: www.telegraf.rs