Na današnji dan 1976. godine svijet su potresle stravične slike nesreće u kojoj je Niki Lauda jedva spasao živu glavu. 

Foto: YouTube screenshot/FORMULA 1

Sve je išlo od ruke ovom svjetskom prvaku dok se nije dogodio veliki incident, kada je u drugom krugu trke izletio sa staze, najvjerovatnije zbog pucanja ograde. Bolid se pretvorio u buktinju, a Lauda je ostao zaglavljen u njemu. Prijatelji i saradnici su brzo potrčali da ga izvuku, ali opekotine su zahvatile cijelo tijelo.

Krv mu se zatrovala od udisanja otrovnih gasova, a čak mu je i sveštenik očitao poslednju pričest kada je pao u komu. Čudom se izvukao iz nje. Iako su mnogi mislili da neće preživjeti, samo šest nedjelja kasnije, sa šavovima na glavi, Niki Lauda vratio se "u igru", stigavši četvrti na cilj u trci za Veliku nagradu Italije. Jedinstvena snaga volje vratila ga je u život i u Formulu 1 a na licu i tijelu ostali su mu trajni ožiljci od nesreće.

Niki Lauda je rođen odmah nakon Drugog svjetskog rata u Beču u veoma imućnoj porodici industrijalaca.

Nije bio dobar đak, škola ga nije pretjerano zanimala... Njegova strast bili su samo automobili, oni su od malena bili Nikijev svet.

Dok su svi u njegovoj familiji bili ugledni advokati i biznismeni, on je maštao samo o tribinama, brzini... Brzina ga je potpuno ispunjavala, bila je njegov pokretač. Dobrostojeća i ugledna bečka porodica ne samo da nije dala ni šilinga Nikiju, nego su svojim privatnim vezama pokušavali da spriječe potencijalne sponzore da ulože u njega. Ipak, njegova volja bila je jača od bolesnih roditeljskih ambicija.

"Zaboravi na Formulu 1. Tvoj posao je da se baviš porodičnim biznisom, onako kako se bavio tvoj deda, a kasnije i otac. Formula ne dolazi u obzir", jasno su poručivali zabrinuti roditelji.

Niki nije želio da odustane od svojih snova.

"Nije problem. Ne prihvatam ponudu. Zaboravite na porodični posao, ne morate mi pomoći. Uspjeću sam. Samo zapamtite jedno, kada postanem svjetski šampion, nemojte me tražiti. Tada neću biti vaš sin, vaš unuk, neću biti neko ko vas poznaje", odgovorio je Niki najbližima i hrabro zakoračio potpuno sam u okrutni svijet.

Lauda je odmah otišao jednu poznatu austrijsku banku kako bi podigao kredit i tim novcem kupio sebi mjesto u jednom F1 timu uplativši polisu svog životnog osiguranja. Sudbina je htjela da mu ta ista banka kasnije postane i glavni sponzor.

1971. godine je vozio za tim March koji je tada bio u Formuli 2. Ubrzo je promovisan u F1 tim. 1972. godine sezona za March u Formuli 1 je bila razočaravajuća. Lauda je bio očajan, zbog velikog duga je razmišljao i o najgorem, ali je na kraju uzeo još jedan kredit od banke i 1973. godine prešao je u BRM.

Ni tu mu nisu baš cvjetale ruže jer je bolid bio dosta lošiji od njegovih očekivanja. Sreća je bila da je kao veliki poznavalac automehanike i hidraulike mogao uz pomoć svojih mehaničara unaprijediti bolid i tako ostvariti napredak od skoro dvije sekunde po krugu.

Ubrzo je uslijedila potpuna prekretnica kada je Ferari doveo njegovog kolegu iz BRM-a, Klaija Regazonija. On se pokazao kao pravi i iskren prijatelj, pa je zamolio Enza Ferarija da dovedu Laudu, za kog je tvrdio da je najbolji vozač kog je ikada upoznao. I tako je Niki počeo ostvarivati svoje lude snove.

Samo godinu dana po dolasku u Ferari osvaja svoju prvu titulu prvaka svijeta i već tada je bilo jasno o kakvom genijalcu se radi. Zbog svoje sposobnosti da proučava staze na kojima se trkao i zbog ogromnog znanja o automehanici, Niki Lauda je tada dobio nadimak "računar s mozgom".

Niki je 1977. osvojio po drugi - i poslednji put - svjetski šampionat u dresu italijanskog tima. Potom je obavijestio Enca da napušta Ferrari. Van sebe od bijesa, vlasnik je nazvao Laudu izdajicom jer je prešao u Brebem, tim Bernija Eklestona. Samo dvije godine kasnije Lauda napušta Formulu 1 jer mu je, kako je tada izjavio, "dojadilo da se stalno vozi u krug".

Nakon što je pretrpio udes na Nirburgringu, dva puta su mu presađivani bubrezi. Prvi bubreg donirao mu je rođeni brat, a pošto mu je organizam odbacio taj bubreg, drugi mu je donirala 30 godina mlađa supruga, stjuardesa Birgit Vecinger koja mu je rodila blizance Maksa i Miju.

Niki Lauda se nakon okončanja vozačke karijere povremeno uključivao u Formulu 1 kao menadžer i konsultant pojedinih timova, a pokrenuo je i avio biznis. Vodio je miran i povučen život.

Niki Lauda premino je 2019. godine u 71. godini života. Sahranjen je u Beču, a ceremoniji je prisustvovale nekiliko hiljada ljudi.