Jednom rečenicom umio je da kaže sve...

Foto: wikipedia.org

Jovan Dučić, kao njegovatelj filozofsko-etičke proze, duboko je promišljao motive čovjekovog ponašanja, apsurdnost i paradoksalnost njegovih postupaka, borbe između onog što jesmo i onog što želimo biti.

Napisavši zbirku filozofske proze „Blago cara Radovana“ sa nastavkom „Jutra sa Leutara“ poklanja nam pravo blago misli, riječi, pitanja i odgovora, piše portal Kultiviši se.

Naše proste istine grandioznom arhitekturom Dučić je iscrtao riječima finim, jednostavnim, a dubokim. Dirajući u srž našeg srca i psihologije,

Dučić je opravdano jedan od najomiljenijih pisaca književne scene.

Ovo su neki od njegovih najljepših citata.

- Sreće i nesreće, to su bijeli i crni konji koji trče u istom pravcu, blisko i naporedo, tako da čas promaknu bijeli pored crnih, a čas crni pored bijelih.

- Mi nekog ljubimo ne zato što tu ljubav zaslužuje potpunije i isključivije nego iko drugi, nego što smo mi na tu ličnost prosuli jedno svoje sunce koje ga je ozarilo i izdvojilo od sveg drugog naokolo na zemlji.

- Salonska dama broji čovjeku klase, godine službe, pare i zube; intelektualka mu broji misli i djela.

- Iza gorkih riječi ostaju gorka usta. Ko se dotakne prljavog predmeta, on uprlja svoje tijelo, a ko se dotakne prljavog čovjeka on uprlja svoju dušu.

- Ljepota žene nije u ljepoti i preciznosti crta, nego u ljupkosti duha i otmenosti duše.

- Danas je najteža bolest našeg vremena bolest personalnosti. To se vidi u savremenom društvu gdje je svako nalik na svakog.

- Želja koja je bijesna i neobuzdana, to je već želja koja je upola postignut cilj.

- Naivnost to je mladost srca. To je san u kome je sve ljepše nego u istini. To je napraviti unutrašnji kriterijum većim od spoljnih dokaza.

- Pjesničko djelo, ukoliko je dublje, utoliko je prostije.

- Jer što ipak najviše volimo u svakom piscu, novom ili prastarom, to su naše sopstvene misli i osjećanja.

Izvor: www.telegraf.rs