Njegove riječi svako treba da pročita.

Foto: wikipedia.org

Jovan Dučić je najznačajniji pjesnik srpskog modernizma i najznačajniji liričar zlatnog doba srpske književnosti. Najveći filozof među pjesnicima i najveći poeta među filozofima.

Ovako je govorio veliki Jovan Dučić:

U ljubavi, kao i u religiji, sve počiva na osjećanju i na vjerovanju u nevjerovatno.

Ljubav i moral nisu rođeni zajedno, niti se voze istim kolima: jedno je stvar Božja, a drugo pronalazak čovjekov.

Žena oprašta, ali ne zaboravlja; muškarac zaboravi i kada ne oprosti.

Više nam škode u životu rđavi jezici, nego rđava srca. Nikad jedan rđav čovjek nije u stanju da učini ljudima onoliko zla koliko jedan zao jezik; jer ružne riječi ostanu i kad se ogovarač zaboravi.

Zlo i nesreća ne dolaze od Boga, već od čovjeka.

Velika je nesreća kad čovjek ne zna šta hoće, a prava katastrofa kad ne zna šta može.

Neprijatelji, to su samo naši prerušeni prijatelji koje od nas dijeli samo kakav nesporazum ili predrasuda.

Čovjek se ne boji samo opasnosti koja postoji, nego još više opasnosti koju sluti; boji se i mogućeg i nemogućeg. Uobražene opasnosti su najdublje, i uobraženi neprijatelji su najkrvoločniji.

Naše mržnje škode nama, više nego našem protivniku. Govorite rđavo o nekom čovjeku pola sata – i vi ste poslije toga nesrećni i otrovni; a govorite pola sata o njemu dobro, pa čak i kad to ne zaslužuje, i bićete mirni i blaženi, čak i ponosni na ljepotu svojih osjećanja, ili bar na ljepotu svojih riječi.

Zaljubljeni se danas očajno vole, kao što sjutra mogu očajno da se omrznu, a oni se omrznu bez stvarnog povoda, kao što su se zavoljeli bez stvarnog razloga.

Najbolji prijatelji, to su oni u čijem društvu možemo da ćutimo, a da se ipak osjećamo dobro kao i da najsrdačnije razgovaramo.

Ako ljubav zavisi od naše slobodne volje, zašto ne prestanu da se vole oni koji bi htjeli da prestanu? Naprotiv, plaču od bola i robuju ljubavi, čak i oni ponosni ljudi koji inače smatraju ropstvo za najveće zlo; i rado se lišavaju zbog ljubavi nečeg čega se nikada nisu htjeli odreći; i nose svoju ljubav kao bolest i okov; i žive u strahu da ne izgube samo onog kog vole.