Ser Endi Mari detaljno je ispričao kako je više od dvije godine svakodnevno trpio bolove.

Foto: Screenshot YouTube/Australian Open TV

Ser Endi Mari najveći je britanski teniser i trostruki gren slem šampion. 33-godišnjak živi su Sureju sa svojom suprugom Kim, njihovo troje djece i dva psa.

Njegovu ispovijest o teškom iskustvu sa operacijom kuka i istrajnošću koju je objavio "Dejli mejl", vam prenosimo u cjelosti:

Znao sam da nešto opasno nije u redu sa mojim desnim kukom poslije poraza od pet setova od Stana Vavrinke u polufinalu Otvorenog prvenstva Francuske 2017. godine. Te noći me je budnim držala duboka pulsirajuća bol, a oštri ubodi su mi pekli nogu kad god bih pokušao da hodam.

Tada nisam ni znao da će me bol koji sam osjećao na svakom koraku, mučiti naredne tri godine.

Mentalno mi je bilo jako teško. Igrao sam tenis cijeli život i uvijek sam vrijedno radio na kondiciji. A sada mi je čak bio problem da se sagnem i vežem pertle.

Međutim, odbio sam da odustanem. Uvijek sam bio konkurentan. Odrastanje sa bratom Džejmijem (takođe teniserom), koji je 15 mjeseci stariji, igralo je veliku ulogu u tome. Uvijek bio malo bolji od mene u sportu, nešto jači i pametniji.

Od malih nogu naučio sam da te talenat dovodi do cilja, ali naporan rad je od vitalnog značaja. Nikad ne možeš da budeš miran. Pa sam tako i trenirao sa bolovima. Iscrpio sam sve što bi mi pomoglo da se oporavim.

Na kraju sam shvatio da će mi operacija obnavljanja kuka biti posljednja šansa. Operacija postavljanja metalnog zgloba u kuk bila je nakon Australijan opena 2019. godine. Prije turnira sam bio svjestan da možda više nikada neću profesionalno igrati tenis.

Tokom meča u prvom kolu sam dao sve od sebe, ali izgubio u pet setova.

U roku od nekoliko nedelja bio sam na operacionom stolu.

Tokom oporavka razmišljao sam o svojoj karijeri. Shvatio sam da sam vjerovatno mogao postići iste rezultate, ako ne i bolje, da sam se više odmarao i trenirao pametnije. Takođe sam istražio kako mogu da podržim svoje kosti i zglobove hranljivim dodacima za sportiste.

Zahvaljujući tome sam hodao bez bolova samo šest nedelja nakon operacije. Tog juna 2019. godine osvojio sam muški dabl na Kvinsu, a kasnije i European Open-u u Atverpenu i činilo mi se da je to bila jedna od mojih najvažnijih pobjeda.

Sumnjam da bih se vratio igranju na tako dobrom nivou da ne volim tenis. Istrajnost dolazi iz strasti. Ako nešto volite dovoljno, naći ćete način da se to i ostvari.

Izvor: telegraf.rs