Poslanik DPS-a Abaz Dizdarević pitao je premijera Zdravka Krivokapića smatra li da će prijetnja prosvjetnim radnicima, da im zarade mogu biti umanjene za 30 odsto, biti stimulativna.

Foto: Skupština.me

On je pitao Krivokapića da je to demokratija koju nudi kad objašnjava da je ovo društvo “oslobođeno”, a ukida primarni princip-princip slobode govora, ljudima koji se bore za svoja prava.

“Gospodine Krivokapiću, kako smo nakon tako kratkog perioda vaše vladavine došli od aplauza do prijetnji? Nijesu li to oni isti kojim dugujemo posebnu pažnju i za koje bismo morali imati višesenzibiliteta, jer se bave izgradnjom čovječnosti kod naših najmlađih ljudi, što utiče na stanje sveukupnog društva? Da li bi, gospodine Krivokapiću, trebalo da žive u strahu od vaših prijetnji, i da to bude model koji treba da prenose na nove generacije? Da li zbog složenosti situacije u kojoj se nalaze prosvjetni radnici, ne bi trebalo da promislimo o pravičnoj naknadi za njihov udvostručeni napor koji čine kako bi realizovali nastavne programe”, naveo je Dizdarević.

Kako je ocijenio, preko noći smo iz oduševljenja prema entuzijazmu prosvjetara, doživjeli da gledamo javne prijetnje Krivokapića upućene. On dodaje da ništa manje nije porazno od iznijetih kvalifikacija na račun prosvjetnih radnika  ni Krivokapićevo degradiranje profesije kolega iz sistema obrazovanja, u kojem se nalazite i vi.

“Dali ste sebi za pravo da uvrijedite toliki broj nastavnika i profesora fizičke kulture i da marginalizujete njihovu ulogu u razvoju naše djece. Na ovaj način ste zgazili profesiju koja skoro cijeli vijek postoji u našem akademskom, obrazovnom sistemu. Možda su po vašem mišljenju od fizičkog zdravlja naše djece važnija pitanja: kako se zovemo, kome pripadamo i čime se bavimo? Umjesto toga, predlažem da zaobiđete frazeologiju i počnete da se bavite suštinskim pitanjima za bolji život građana, pa i nastavnika fizičke kulture”, istakao je Dizdarević.

Poslanik DPS-a ukazuje da. promišljajući o ukupnoj situaciji u kojoj se zbog pandemije našla i Crna Gora, ne može da ne pomisli na ukupnu solidarnost koju je crnogorsko društvo u cjelini pokazalo u vremenu potpunog “zaključavanja”.

“Koliko smo samo bili ponosni i zahvalni prosvjetnim radnicima koji su ulagali nadljudske napore da u vanrednim okolnostima obezbijede nastavak edukacije u formatu koji je bio jedino moguće rješenje za aktuelni momenat. Koliko smo aplaudirali medicinarima, komunalnim radnicima i svim onim službama koje su se borile za očuvanje našeg zdravlja, toliko smo te aplauze upućivali i prosvjetnim radnicima koji su se brinuli za mentalno zdravlje naše djece”, zaključio je Dizdarević.