“Jednom kada probaš letjeti, hodaćeš zemljom sa očima okrenutim ka nebu. Zato što si gore bio i zato što se gore želiš vratiti”, kazao je jedan od najvećih italijanskih umjetnika Leonardo da Vinči.

Foto: Privatna arhiva

San mnogih dječaka je biti padobranac, vinuti se u plave visine, lebdjeti nebeskim prostranstvom i osjetiti najveću dozu adrenalina.

Kažu da ko je jednom probao slobodan let, zauvijek ostaje zaljubljen u beskrajno plavetnilo. Vječiti ljubitelj visina, Zoran Lakić je ostvario svoj dječački san i danas je uspješni padobranac, čija karijera traje već 40 godina. 

Od djetinjstva je kaže bio fasciniran nebom, "ispunjenim tim šarenim kupolama".

“Živio sam u blizini sportskog aerodroma (sadašnje naselje  Stari aerodrom) i čim bih čuo ili vidio avion odmah trk na aerodom. Bio sam fasciniran nebom ispunjenim tim šarenim kupolama. Bilo je to vrijeme otprilike kada sam počinjao u osnovnu školu”, otkriva Lakić na početku razgovora za naš portal. 

Foto: Privatna arhiva

Dok većina govori da je ludost skočiti sa nekoliko hiljada metara, pri brzini od 200 km/h, Zoran smatra da je to jedan od najljepših osjećaja.

Tokom višedecenijskog bavljenja padobranstvom, iza sebe ima 3 200 skokova. Taj prvi se pamti zauvijek i zauzima posebno mjesto.

“Teško je opisati iskustvo padobranskog skoka nekome ko se nije ili se ne bavi ovim sportom. Dovoljna je činjenica da je moj subjektivni osjećaj kao da se taj skok desio juče, a ne 7. juna 1980. godine. Inače skakalo se iz aviona Kurir jugoslovenske proizvodnje, koji je nosio dva padobranca, sa desantnim padobranom PD-07 koji je skoro neupravljiv”, ističe Lakić za Kolektiv.me.

Ovo nezaboravno iskustvo se ne može opisati, već se mora doživjeti.

Zahvaljujući velikoj ljubavi prema ovom sportu i iskustvu, Lakić se tokom slobodnog leta osjeća opušteno i sigurno. Međutim, ako ima pored sebe padobrance koji su na svom prvom skoku, tu osjeća veliku odgovornost.

“Kada skačem na nekom jakom takmičenju ili npr. sa državnom zastavom u centru grada demo skok, onda moram biti maksimalno koncentrisan”.

Foto: Privatna arhiva

Bez obzira na to koja je vrsta skoka u pitanju, u momentu kada napusti letilicu i nađe se u slobodnom padu, kako ističe Zoran, tada počinje uživanje u doživljaju, koji nema premca u bilo kojoj drugoj ljudskoj aktivnosti.

Život padobranaca je stalno u opasnosti, ali njega pokreće adrenalin i nebo koje izaziva divljenje.

“Nebo predstavlja moje prirodno okruženje, bez koga ne bih mogao da zamislim život”, kazao je Lakić za naš portal.

Nije bitno da li je u pitanju početnik ili profesionalni padobranac, priprema za skok je obavezna.

Opšta priprema u padobranstvu zahtijeva dobru psiho-fizičku spremu i zdravlje. Kriterijumi se utvrđuju obaveznim ljekarskim pregledom kod autorizovane vazduhoplovne komisije, kako za početnike, tako periodično i za sportske padobrance.

“Neposredna priprema za skok podrazumijeva provjeru odjeće, opreme i padobrana, raspodjelu pojedinačnih zadataka u zavisnosti od osposobljenosti pojedinca. Rukovodilac skokova brine se o više elemenata koji su neophodni za sigurno izvršenje skoka, kao što je tehnička ispravnost vazduhoplova, meteo-situacija, najava skakanja područnoj kontroli letenja, priprema infrastrukture na doskočištu itd”.

Foto: Privatna arhiva

Strah je prirodna pojava koja se javlja u situacijama kada se ljudi susrijeću se nečim nepoznatim. Prvi skok posmatrate kao vjerovatno najveći izazov koji čovjek sebi može da postavi, kako dodaje Zoran, “praktično kao skok u ambis dubok nekih 1000 metara, pa je i doza straha srazmjerna tom izazovu”.

“Mali je broj ljudi koji let kroz vazduh prihvataju kao svoju prirodnu sredinu, i nemaju blokadu koja izaziva strah ili nelagode slične prirode. Ja, srećom, spadam u ovu vrstu ljudi i sa strahom sam raskrstio poslije tog prvog skoka”, dodaje naš sagovornik.

Od 1993. godine član je reprezentacije SR Jugoslavije i kasnijih oblika državne zajednice. Takođe, višestruki je prvak države u nekoliko padobranskih disciplina, a osvojio je i 9. mjesto na Svjetskom prvenstvu u Sloveniji 2003. godine.

Foto: Privatna arhiva

A pored mnogo takmičenja i nagrada, ono što je najvažnije jeste da tokom svoje karijere Zoran nije imao niti jednu povredu.

“Najveći uspjeh poslije više od 40 godina bavljenja padobranstvom i skočenih preko 3000 skokova je što sam  živ i zdrav, bez ijedne povrede u karijeri”, zaključio je on za Kolektiv.me.

Milena VUJAČIĆ