“Kada mi neko kaže da nešto ne mogu da uradim, prestanem da ga slušam”, kazala je davno poznata atletičarka Florence Griffith Joyner.

Foto: Privatna arhiva (Prva medalja na Evropskom prvenstvu u Groseto)

Naša sagovornica, prva paraolimpijka Crne Gore Marijana Goranović iz Nikšića, mnoge motiviše da vjeruju u sebe i da je sve moguće ukoliko se nešto žarko želi.

Nije bitno osvojiti medalju, već koliko je truda i rada uloženo kako bi se došlo do cilja.

Ova vicešampionka Evrope u bacanju kugle je zavrijedila status vrhunskog sportiste Crne Gore, a za naš portal se prisjeća početka i njenog puta ka uspjehu.

“Početak moga bavljenja sportom je bio težak, neuslovan. Volim da kažem da sam svaki svoj dobar rezultat ostvarila na ‘prašnjavom poligonu’ školskog dvorišta, zatim ga potvrđivala na mnogim takmičenjima. Davne 2007. godine u školi za invalidnu djecu i mlade u Podgorici, sadašnji Resursni centar sam upoznala i profesora fizičke kulture Igora Tomića, koji je u meni otkrio talenat za sport i krenuo sa mnom priču”, započela je Goranović za Kolektiv.me.

Foto: Hartmann.de (Paraolimpijske igre u Londonu 2012. godine)

Danas, zahvaljujući njenom radu i trudu, zajedno sa ljudima iz Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POK CG), uspjeli su da obezbijede dobre uslove za rad, opremljenu teretanu, bacačke segmente...

Svakodnevni treninzi, uz veliku podršku trenera i njene porodice su joj bili motivacija. Svoje kvalitete je prvo dokazala u Crnoj Gori, da bi nakon toga bila zapažena i na mnogim međunarodnim, evropskim, svjetskim i paraolimpijskim takmičenjima.

“Jako je bitno imati podršku. Ja sam srećna što sam rođena u porodici od koje sam od samog početka imala podršku. Moja porodica je i moj stub, koja je od prvog dana uz mene. Uvijek je vjerovala u mene i koja je danas jako ponosna”.

Foto: Privatna arhiva (Paraolimpijske igre u Rio 2016.)

Atletika kao težak sport zahtijeva dosta truda, rada i zalaganja. Kako dodaje Marijana, iza jednog atletičara stoji propuštena mladost kako bi ostvario san.

“Izlasci, ljeta i porodični trenuci se nekada moraju preskočiti zarad treninga i priprema”, rekla je Goranović.

Prema njenim riječima, uspjeh na koji je najviše ponosna jesu prve Paraolimpijske igre u Londonu 2012. godine, gdje je nosila zastavu svoje države i bila finalistkinja u bacanju kugle.

“Zatim, na Evropskom prvenstvu u Grosetu 2016. godine okitila sam se srebrnom medaljom i laskavom titulom ‘Vicešampionka Evrope’. Iste godine su uslijedile druge Paraolimpijske igre u Rio de Ženeiru”, istakla je Goranović za naš portal.

U Berlinu je 2018. godine ponovila uspjeh iz Groseta, odbranivši svoju titulu, dok je na tradicionalnom izboru Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POK CG), izabrana za sportistu godine. Takođe, američka ambasada u Crnoj Gori je izabrala za prvu dobitnicu “Ambasadorovog priznanja za građanski aktivizam”, zbog njenog doprinosa poboljšanju statusa osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori.

Foto: Privatna arhiva (Priznanje od Američke ambasade za građanski aktivizam osoba sa invaliditetom)

Zbog pandemija koronavirusa, planovi iz 2020. su pomjereni za ovu godinu. Sportistima je teško jer su navikli na drugi tempo života, a to je: svakodnevni treninzi, putovanja i takmičenja.

U nadi da će se sportisti vratiti takmičarskim zadacima i ostvarivanju novih ciljeva, Marijana ima velike planove za ovu godinu.

“Ja vjerujem da će se ubrzo steći uslovi, kako bi se polako svi mi sportisti vratili takmičarskim zadacima i ostvarivanju novih ciljeva. Mene ove godine čekaju teški zadaci, međunarodna tamičenja, Evropsko takmičenje u Poljskoj gdje branim srebrno odličje. Nadam se da ću uspjeti da ostavrim rezultat i odem u Tokio na paraolimpijske igre, što bi za mene bile treće igre u mojoj karijeri”, rekla je Goranović za Kolektiv.me.

Foto: Privatna arhiva (sa trenerom Veljkom Cegarom)

Marijana ima poruku za sve sportiste, a isključivo za osobe sa invaliditetom:

“Svaki sportista ili sportistkinja, isključivo osobe sa invaliditetom koji žele da ostvare određeni cilj, moraju istinski da se potrude i naravno da imaju podršku porodice. Zahvaljujući svojim uspjesima sam ostvarila status vrhunske sportistkinje, te ću poslije trideset pete godine primati nacionalnu penziju”.

Milena VUJAČIĆ