U eri pametnih telefona, računara različitih konfiguracija..., teško je zamisliti period u kojem video igrice uopšte nijesu postojale ili su bile tek u začetku.

Foto: privatna arhiva

Svi se sjećamo npr. Super Maria, igrice koja se igrala preko TV konzole i karakterističnih džojstika. Tada, kada su se „rušili“ nivoi Super Marija, ostali ukućani nijesu mogli da gledaju televiziju...

Ah, bilo je to specifično doba.

Ipak, sa pojavom interneta, svijet igrica počinje da dobija jednu novu dimenziju, što posebno zna tzv. "Z generacija", svi oni mladi ljudi koji su rođeni sredinom devedesetih, i koji su išli u korak sa razvojem digitalnih tehnologije koje znamo danas.

Jedan od njih je i 23-ogodišnji Nemanja Katanić, veliki zaljubljenik u video igrice, sa gejmerskim „stažom“ na kojem bi mu mnogi pozavidjeli.

Kako otkriva u razgovoru za Kolektiv, već u trećem razredu osnovne škole imao je svoj prvi računar, koji su mu roditelji poklonili kao nagradu za odličan uspjeh.

A onda je krenuo polako da istražuje nepoznati svijet video igara.

„Moj početak interesovanja za gejming počeo je jako rano. Već sa mojih pet - šest godina kompjuteri su bili popularni, a ja kao dijete nisam baš shvatao kako oni rade tako da sam prvi put postao zainteresovan za igrice gledajući mog tatu koji je tada, s vremena na vrijeme, znao da igra igrice. Kada sam krenuo u školu, u drugom - trećem razredu za odličan uspjeh sam dobio prvi kompjuter, koji se nalazio u mojoj sobi. Tada već dva kompjutera u stanu povezali smo LAN kablom, i svakodnevno smo ja i tata vozili trku TOCA 2, jedan protiv drugog. To je neki period kada sam shvatio da je to nešto u čemu sam dobar, i htio sam da postanem još bolji vremenom“, objašnjava za naš portal.

Foto: privatna arhiva 

OD PRINCA IZ „WARCRAFT-a“, DO NADIMKA U STVARNOSTI

Svima onima koji aktivno igraju video igre, Nemanja je poznat pod imenom Valanar.

Inspirisan igricom „World Of Wacraft“, riješio je da ostavi taj nadimak. Igrice su se mijenjale godinama, ali ne i ime njegovog karaktera, kojim je „rušio“ protivnike.

„Valanar je princ iz igrice "World of Warcraft". Kada sam prvi put zaigrao tu igricu, tražio sam neko zanimljivo ime i svidjelo mi se Valanar i tako je nazvan moj prvi karakter u toj igrici. Godinama, mijenjale su se igrice, ali nadimak je ostao. U srednjoj školi sam otvorio Tviter profil, i pošto sam vidio da skoro niko nije potpisan svojim imenom, i tamo sam stavio Valanar, tako da je ime princa iz Warcrafta postalo i moj nadimak u stvarnosti“.

I malo po malo, video igrice su postale dio njegovog života, svakodnevnice za koju uvijek pronađe vremena.

Godinama je sticao iskustvo, pa iako nikada nije profesionalno igrao nijednu igricu (u smislu da mu to bude glavno opredjeljenje u životu), može se pohvaliti zavidnim uspjehom.

Naime, trenutno je najbolji igrač Crne Gore u igrici pod nazivom „Age Of Empires II“, i to po zvaničnim podacima koje plasira Microsoft, koji je i kreirao igricu.

„Trenutno u kompjuteru imam mnogo igrica, ali aktivno igram samo dvije. Zanimam se igrajući "League of Legends" i "Age of Empires II". "Age of Empires" trenutno je ona koja mi je primarna, jer sam gejming zavolio gledajući tatu kako igra istu igricu. Igrica je napravljena 1999. godine, 2019. je dobila poboljšanje u vidu grafike, rezolucije i još mnogo dodataka, tako da se polako vraća u modu. Što se tiče postignuća, budući da nisam nikad profesionalno igrao ni jednu igricu, na takmičenjima ih nije bilo previše - ja sam ili moj tim smatrali smo ih za zabavu i test naših mogućnosti u odnosu na druge igrače. Najveća postignuća su ta da sam trenutno najbolji igrač Crne Gore u "Age of Empiresu II" po zvaničnim podacima Microsofta, koji je i kreirao igricu. Pored toga, u "League of Legends-u" sam u top 2.4% igrača na server Europe Nordic and East, i kada sam aktivnije igrao bio sam četvrti najbolji igrač Vayne (heroja) na EUNE serveru, a 14. u svijetu. Međutim, sad kako sam više posvećen AoE-u, trenutno nemam rank“, ističe Nemanja za Kolektiv.me.

Foto: privatna arhiva 

SVAKA NOVA PARTIJA IGRICE, NOVO ISKUSTVO

A kako u suštini izgleda koncept jedne igrice? Koliko nivoa igrač mora preći i sa kojim izazovima se suočiti?

Naš sagovornik nam objašnjava da je današnja filozofija igrica, mnogo drugačija od one koju ljudi vide na prvi pogled. Rijetko koja igrica je kreirana samo za pojedinca.

Timska platforma sve više uzima maha.

„Današnja filozofija igrica je mnogo različitija, od one koju ljudi vide na prvi pogled. Rijetko koja nova igrica postoji u Single player modu samo. Sve igrice okrenute su Multiplayer platformi, što ih i čini zanimljivijim jer igrate protiv ljudi širom svijeta. Kompjuteri su osmišljeni kao mašine koje će da obrađuju informacije, i igranje igrica protiv kompjutera je postalo jednodimenzionalno, jer kompjuter ne razmišlja korak ili dva unaprijed i lako ga je iznenaditi, dok svi ljudi protiv kojih igrate imaju istu želju za pobjedom kao i vi, i postoji mogućnost da vam jedna odluka donese pobjedu ili gubite partiju. Sve to čini da imate osjećaj da svaka nova partija iste igrice je potpuno nova igrica, jer u svakoj igrici morate da razmišljate na koji način doći do pobjede, slično igranju šaha“.

Gejming industrija se, kaže Nemanja, razvija nenormalnom brzinom – ono što se svima činilo nemoguće prije pet godina, sada je postalo stvarnost.

Kreatori igrica konstanto unaprjeđuju postojeće, i prate svjetske trendove. Od banalnih primjera da je premijera popularnih filmova ("Avangersi", "John Wick", itd.) uvela mogućnost da u igricama izgledate kao likovi iz filmova, pa do promjena samog koncepta i mehanike igrice.

Da li je dobra oprema – računar i sve što ide uz to, presudno da bi neko bio dobar u video igricama?

“Računar i oprema jesu bitan dio uspjeha u igricama, ali nisu presudne. Sve igrice prije nego što ih "skinete" provjerite da li je vaš kompjuter kompatibilan, i da li može da pokrene igricu. Tako da unutrašnjost kućišta je najbitnija naravno. Ostatak opreme (miš, tastatura, slušalice) predstavljaju samo vaše preferencije. To su stvari na koje se naviknete vremenom, i sve je samo stvar navike. Konkretno, ja smatram da na mom kompjuteru igram mnogo bolje nego na bilo čijem drugom, jer sam na svoju opremu navikao”, objašnjava Nemanja za Kolektiv.me.

Foto: privatna arhiva 

EKONOMISTA, KOJI NE ODUSTAJE OD HOBIJA

Igranje video igara, donijelo je Nemanji i brojna poznanstva.

Pobjeđivalo ili se gubilo, druženja nije falilo. Imao je tako priliku da upozna ljude širom Balkana, a počev od igrica, tema za razgovor nije falilo. Ne postoji kaže grad u Crnoj Gori, u kojem ne poznaje makar jednog čovjeka, upravo zahvaljujući video igrama i turnirima.

I dok u svijetu broj gejmera samo raste, posebno zbog aktuelne situacije sa koronavirusom, naš sagovornik smatra da video igrice nijesu dovoljno popularne u Crnoj Gori.

“U većini zemalja regiona postoje lige u najpopularnijim video igricama, što u Crnoj Gori ne postoji da ja znam. Većina turnira kod nas organizuju PC igraonice, što se nadam da će se uskoro promijeniti, jer bi mnogo popularizovali gejming i esport. Što se tiče drugog djela pitanja, igrači se baš druže, svi su prijateljski raspoloženi i prijatni ljudi. Zanimljiva priča koja govori o tome koliko gejmeri su zajedno i koliko se druže, je da je u prvom talasu virusa Covid19 na online platformi za razgovor "Discord", svako veče znalo da se okupi po 40-50 igrača samo iz Podgorice, koji su se dijelili u timove i igrali smo svako veče mini turnire na ispadanje”.

Uprkos velikoj ljubavi prema video igricama, nije želio da ostane samo u toj sferi, već se posvetio obrazovanju.

Nemanja je tako nakon završetka srednje Ekonomske škole u Podgorici, diplomirao na Ekonomskom fakultetu, gdje je specijalizirao na smjeru Menadžment. Trudi se da maksimalno balansira sve sfere života.

Ipak, kako dodaje, svako u slobodno vrijeme treba da radi ono što ga ispunjava.

“Nikad igranje igrica nisam vidio kao posao ili obavezu, to je druženje i zabava i uvijek će tako da ostane. U zavisnosti od broja obaveza, varira i moje igranje igrica. Zavisilo je od škole, fakulteta, posla, itd. Sada u ovom trenutku, prosječno provedem oko dva sata dnevno za računarom. Ali, predrasude postoje i uvijek će postojati. Da li je gubljenje vremena ili nije, ja nisam kompetentan da dam odgovor. Iako ne volim kad mi neko na pitanje odgovori pitanjem, upravo ću da uradim to. Da li je odlazak u teretanu gubljenje vremena? Da li je odlazak u klub gubljenje vremena? Sve su to stvari koje ljudi preferiraju u odnosu na druge. Ne treba da se postavlja uopšte takvo pitanje, to je izbor svakog pojedinca. Smatram da svako treba u slobodno vrijeme da radi ono što misli da treba i ono što ga opušta i čini srećnim”, zaključio je za Kolektiv.me.

Marija BOJOVIĆ