Nijesu čekali čudo, gledali u nebo, karte ili u pasulj! U trenutku kada su shvatili đe su i da gube korak za elitom, okrenuli su list. Napunili ga idejama ne ostavljajući ,,repove“ i nedoumice mogu li ili ne mogu. Predvodnik kolone – selektor Vladimir Gojković, neopterećno i jasnih misli, sa saradnicima i uz bezgraničnu podršku, sada bivšeg predsjednika Saveza Dejana Bajića i članova, od 2016. godine okrenuo se mladima.

Foto: wpolo.me

Čuvajući dragocjeno iskustvo i klasu asova kao neophodan izvor nade. Spreman i na padove, vaterpolo tim je polako gradio kuću jakog temelja, a istovremeno njegovao mlade čiji je kvalitet do punog izražaja došao posljednja tri mjeseca. Zaključno sa Roterdamom gdje su ,,ajkule“ izborile, perfektnim učinkom sedam od sedam, plasman na Olimpijske igre.

– Objektivno, ekipa u Roterdamu je izgledala bolje od svih očekivanja. Jedan igrač nije podbacio. Bili su na najvećem nivou svojih mogućnosti – kazao je Gojković i podijelio zanimljiv podatak:

– Sa sedam novih igrača, u odnosu na prošlogodišnje Evropsko prvenstvo, nastupali smo u Roterdamu. U Budimpešti smo osvojili bronzu sa deset novih igrača u odnosu na sastav koji je igrao Evropsko prvenstvo u Beogradu 2016. godine. To je ukupno 17 novih osvajača medalja, što je velika cifra za četiri godine. Sve ovo pokazuje da je rad krunisan i da se isplatilo. I ne samo rad A tima, već i rad trenera koji su bili sa juniorima i maltene ljetos pratili rad seniorske selekcije u cijelom obimu. Neki igrači koji su bili u Roterdamu, prošli su veliki rad i kada smo ih prvi put u oktobru prošle godine priključili, lako su se prilagodili. Što je bila olakšavajuća okolnost.

Evropska medalja iz januara prošle godine i 1. mjesto na kvalifikacionom turniru za odlazak na Olimpijske igre rezultat su više faktora. Gojković zna koji su ključni.

– U nekim momentima, na primjer u prve dvije godine, sumnjao sam da li ćemo doći do vrhunskog nivoa. Ali na kraju se pred prvenstvo u Budimpešti spojila hemija i atmosfera. Vidjelo se povjerenje među starijim i mlađim igračima.

Spušta loptu Gojković. Vidi još puno posla i zamki.

– Nije to sad nikakvo čudo, ljudi su radili svoj posao i vjerovali u to što rade. Znali smo da je ovo jedini put i sad vjerujem da je to jedini put. Nijesmo na kraju, nijesmo ni na pola puta što još treba da uradimo u pripremi dugoročne budućnosti crnogorskog vaterpola. Osnova je, svakako, dobra.

Stručni štab je desna ruka selektora Gojkovića. Sa dolaskom Miloša Šćepanovića, još više ojačan, igra je dobila na poletu.

– Krenuli smo sa jednim štabom koji je bio u Riju, pa su neki otišli u inostranstvo ,,trbuhom za hlebom“. Dugo smo se borili i potrudili da napravimo finansiranje trenera da ostanu u zemlji. Od 2017, nakon SP, stvorio se stručni štab koji je sve ovo pratio i odradio veliki posao. Uz to, pogodili smo sa odabirom igrača i atmosferom, a rezultat iz Budimpešte donio je vjeru da možemo još više. Objektivno i turnir u Roterdamu za mene je bio novo, veliko iznenađenje.

Sve generacije bile su zastupljene u sastavu za odlazak u Tokio. Opasan turnir, nije pokolebao Gojkovića oko izbora. Konkurencija je ponovo bila žestoka, a neki od najmlađih članova su isplivali.

– Za neke pozicije nijesam morao da biram, a povrede su nas potpuno presjekle. Na primjer, čekali smo Đura Radovića do posljednjeg dana, a kada smo vidjeli da je veliki rizik, odlučili smo da ostane kod kuće. Po nekim pravilima možda je ovo bio takav turnir gdje smo trebali da nastupamo sa što većim brojem starijih igrači. Ali mladi su radom, ponašanjem i igrom pokazali da nijesu samo obični mladi igrači, već da imaju nešto više. Jer, kad se rodi talenat – rodi se, a na nama je bilo da im damo šansu i usmjerimo. Ispalo je da smo dobro procijenili i da su stariji igrači vjerovali u njih. Kohezija je bila ključ svega.

Kakva li će tek konkurencija biti za Tokio, kada se vrate Đuro Radović, Dragan Drašković, mladi golman Petar Tešanović (dugo vukao povredu), zatim Bogdan Đurđić i ostali…

– Ranije se znalo ko je u konkurenciji za veliko takmičenje, a ko se pripremao za sljedeću godinu i za budućnost. Sad su neki igrači uletjeli i iskoristili šansu. Rekao sam nakon Roterdama da sam svima zahvalan i igračima koji su od 2016. dali doprinos. Za Tokio nas čeka velika borba, kakva je bila za Roterdam iako je izbor bio sužen. Vjerujem da će, prije svega, zadržati povjerenje između sebe, što je i najvažnije.

Polako se slaže plan priprema za Olimpijske igre, a u međuvremenu ili nakon avgusta, možda se na infrastrukturi poradi. Od ranije je gorući problem bazen u Kotoru, potrebno je i renoviranje bazena u Instititu Igalo…

– Želim da kažem da smo od ljudi iz Saveza imali ogromnu podrška. Vjerovali su 2019. i prošle godine kada smo tražili da radimo poslije pauze od dva mjeseca. Savez je grcao u finansijskim problemima, ali nije dovodio u pitanje pripreme. To je bio ključ. Sad su neke stvari dosta lakše, treba da napravimo plan priprema i vjerujem da ćemo ih sprovesti uz nadu da će se situacija srediti oko korone. A ono što se vrti prethodnih dana… Ne bih koristio momenat da pričamo o negativnim stvarima. Za budućnost vaterpola potrebno je da se obezbijedi infrastruktura. Crna Gora u narednih sedam, osam godina ima dobru okosnicu u mladima. Vjerujem da će za tri, četiri godine biti na vrhunskom nivou kao 2008. godine.

Kapiten Draško Brguljan i Aleksandar Ivović ključne su figure za stabilnost i rezultat nacionalnog tima.

– Draško nije preskočio nijedno takmičenje, a Leka je vjerovatno najbolji igrač na svijetu u ovom momentu. Pravi razliku koju ne bi mogao nijedan igrač da napravi. Možemo da pričamo što hoćemo, ali oni su radili sa ekipom u slobodno ljeto. Malo ko bi prihvatio sa 35 godina da trenira. Pomogli su mladima da dođu na ovaj nivo, a mladi pomogli njima i svima nama da odemo na Olimpijske igre. Znajući ih toliko godina motivacija neće nedostajati, a 100 odsto sam ubijeđen da će pripreme za Tokio odraditi jače nego bilo koje do sada. Znam kako su se i u prošlosti pripremali za Igre – kazao je selektor.

Od jula kreće pakao u grupi B. Hrvatska i Srbija su glavni kandidati za olimpijsku medalju.

– Izuzetno jaka grupa. Možda i najjača do sada. Jaka je bila u Pekingu, ali je bilo teže, jer su iz grupe prolazile tri ekipe. I Kazahstan će biti pojačan sa dva igrača iz Srbije. Cilj je proći među osam, a onda je sve moguće, kao i svaki put. Biće zahtjevno, a ako još Rusija prođe, čeka nas konkurencija sa deset, kao nikad do sada, izjednačenih reprezentacija – rekao je Gojković.

Po čemu su Igre specifične?

– Zbog Olimpijskih igara ništa nije teško. Cilj je da odeš na Igre, a kada dođeš postavljaš drugi cilj – da napraviš nešto veliko.

Kako ćete savjetovati igrače?

– Prije Igara na sve treba zaboraviti, a zapamtimo način na koji smo došli do Tokija. Vjerujem da ćemo se tako postaviti i probaćemo kroz pripreme da insistiramo na tome, jer nas je izabrani put doveo do OI – poentirao je Gojković.