"Pariz je svijet, sve ostale zemlje su samo njegova predgrađa", rekao je davno glumac Georgy Zhzhenov.

Foto: Ilustracija, Unsplash

"Moj prvi put u svijet. Neznajući šta me čeka, tog petog septembra, ušla sam u autobus. Bila sam okružena euforijom i željom da zapazim što više detalja sa svake destinacije koju obiđem.

Krenuvši od Vencije, Verone, nezaboravnog Milana, Beča, očaravajuće Budimpešte, pa sve do Pariza, očima sam “pravila”, fotografije i sakupljala ih u posebnu arhivu u svojoj glavi. Te fotografije zauvijek ću čuvati “upakovane u album sreće. Sada kada „listam“ taj album shvatam da je moje srce ostalo u prelijepoj Francuskoj prijestonici, u gradu Parizu.

Kročivši na pariško tlo, osjetila sam nevjerovatnu toplotu. Ulice tog grada odisale su posebnim čarima. Kao da imaju dušu. Uvidjela sam da je sa razlogom baš sve u Francuskoj fokusirano na Pariz. Pažljivo sam slušala i kao sunđer upijala sve riječi vodiča. Trudio se da do detalja opiše ono što nas je okruživalo, a ja sam se trudila da sve dopišem u onom albumu sreće sa fotografijama.

Sve je počelo na malom ostrvu na Seni. U III vijeku prije nove ere ovdje su se naselili prvi Parižani. Grad su izgradili Kelti. Istoričari pretpostavljaju da su ga kasnije Rimljani nazvali Lutecija. Na tom ostrvu – Site, i danas se čuvaju sva remek djela srednjovjekovne arhitekture : katedrala Notr Dam i crkva Sen Šapel.

Notr Dam, Foto: Ilustracija, Pixabay

Kroz srce Pariza protiče Sena. Desna obala (Riv Droat) prepuna je prodavnica, kafića i restorana u koje se slivaju rijeke turista. Možda i jedina negativna stvar, jer me u tom trenutku ometala da se isključim i prepustim ovom gradu. Na ovoj obali se nalazi i dvorac Garnie. Maršruta vodila je pored Opere i Bastilje i do četvrti Mare. Tu se nalazi i Put pobjede, koji kreće od Luvra, preko Tiljerija do Trijumfalne kapije. U četvrti Defens, koju Parižani zovu Američka četvrt, izgrađen je moderan spomenik, sličan Triumfalnoj kapiji i zove se Velika kapija bratstva. Ona simbolizuje vrata novog svijeta.

Lijeva obala je preplavljena je galerijama i izdavačkim kućama. Šetala sam i bulevarom Sen Mišel i Latinskom četvrti, gdje ponajviše borave studenti i intelektualci.

Najpoznatiji pariski bulevar je Šanzelize. Taj bulevar je bio svjedok mnogih istorijskih događaja, a danas je mnogobrojnim hotelima, luksuznim buticima, ekskluzivnim restoranima. Velika je gužva u tom dijelu grada i prolazi nevjerovatni broj automobila. To na tren vraća u stvarnost, ali čim sam okrenula glavu ugledala sam nešto što me vratilo na put sanjarenja.

Simbol grada Pariza, Ajfelova kula koju je izgradio Gistav Ajfel povodom Svjetske izložbe 1889. godine. Visoka je 320 m. Zanimljivo je što se njena visina povećava za 15 cm usljed širenja metala uzrokovano toplim danima. Ima tri nivoa. Da se popnemo da prvi nivo potrebno je da savladamo 360 stepenica, na drugi 700, a na treći 1652 stepenika. Kulu je lijepo gledati , ali nevjerovatni su pogledi na Pariz sa ove strane. Može se vidjeti okolina u poluprečniku od 70 km. 

Četvrti i posljednji dan u Parizu je otkucao. Zanešena prelijepim gradom, centrom umjetnosti, mode ili gradom svjetlosti i ljubavi , kako ga mnogi nazivaju, nisam nisam bila spremna na rastanak sa njim. Čuvenom linijom metroa u Parizu, koja je duga 197 km i ima 360 stanica, stigla sam do odredišta za kretanje. Nesrećna jer odlazim, ali podjednako srećna zbog ovog iskustva, odlazila sam iz Pariza. Čuvena izreka glasi ,,Svi putevi vode u Rim“, moji putevi će se definitivno susresti u Parizu".

Maja Raković