Želja je svakog mladog sportiste naći se rame uz rame s igračima najboljih svjetskih klubova.

Foto: wpolo.me

Tu je priliku dobio vrijedni i talentovani osamnaestogodišnjak iz Tivta – Marko Mršić.

OD ĐENOVE DO PODGORICE

Ove godine mladi je vaterpolista imao priliku boraviti s najboljim crnogorskim vaterpolistima u Đenovi. Zalaganjem na sparinzima sa klubom Pro Reko opravdao je povjerenje selektora i našao se i u Podgorici. Prije odlaska u Đenovu, tačnije u Reko, gradić u njenoj neposrednoj blizini, a po kome je klub i dobio ime Pro Recco, sa reprezentacijom je trenirao u Herceg Novom na bazenu instituta „Dr Simo Milošević“.

„Kada sam dobio poziv selektora Vladimira Gojkovića bio sam sa jedne strane malo iznenađen, a sa druge strane veoma srećan što ću imati priliku da treniram sa najboljim vaterpolistima Crne Gore“, istakao je Marko na početku razgovora za Kolektiv.me, dodavši da je, s obzirom na to da je jedan od najmlađih igrača, imao ogromnu podršku kako selektora tako i svih saigrača.

„Kako je vrijeme odmicalo bio sam sve spremniji i bolji, pa sam čak dobio priliku da odem i treniram sa Pro Reccom koji je trenutno jedan od najboljih svjetskih klubova...i to u januaru  na otvorenom bazenu! Kao iz najljepših snova!“ kazao je Marko, opisujući još jedan zanimljiv detalj koji će pamtiti: „Kako za Recco igra jedan od naših najboljih igrača Aleksandar Ivović, kao domaćin je odveo čitav tim u jedan restoran na večeru gdje smo imali nezaboravno druženje...“

Marko Mršić, Foto: Ministrastvo sporta Crne Gore

Zasigurno nije lako biti jedan od najmlađih igrača. To može stvoriti posebna očekivanja ili, pak, pružiti dodatni podstrek. Marka su, kako kaže, svi prihvatili na najbolji mogući način, te je imao veoma veliku podršku starijih kolega...

Povodom odličnih igara i debija za reprezentaciju, predsjednik SO Tivat za mladog je vaterpolistu upriličio prijem. Ovo interesovanje Marku, kako navodi, daje motiv za dalji rad.

„Veoma mi imponuje prijem kod predsjednika skupštine Andrije Petkovića kod kojeg sam već nekoliko puta bio gost na Radio Tivtu, kada sam kao kapiten juniorske selekcije osvojio prestižan turnir u Napulju koji je ranga Evropskog prvenstva.“

Te je godine Marko bio proglašen i za najboljeg sportistu Tivta.

Ipak, uz svaki veliki uspjeh dolazi i višegodišnje odricanje i trud. Postati jedan od igrača koji su kandidati za Olimpijske Igre u Tokiju, znači preći put koji nije bez izazova. Marku ponekad nedostaje „ribanje“ sa prijateljima kao i  ronjenje, odnosno podvodni ribolov na dah. „To je jedan veoma opasan, ali veoma lijep i interesantan  sport  kojim se bavim već nekoliko godina, pa sam čak i član SRK Galeb iz Tivta“, istakao je Marko za naš portal.

PRVI GOLOVI ZA REPREZENTACIJU

Osvojeno je prvo mjesto u Roterdamu na kvalifikacionom turniru za Olimpijske igre. Na ovom turniru vaterpolisti su savladali protivnike i plasirali se na OI, a tome je prethodio i turnir u Podgorici. Marko je maštao o tome kako bi njegov debitantski nastup za A selekciju mogao biti upravo taj turnir gdje bi ga selektor stavio na spisak i dao mu šansu... Tako je i bilo, a kaže Marko, čak i više od toga... Postigao je i svoje prve golove za reprezentaciju Crne Gore. „Nastup naše selekcije sam pratio od kuće i bio ponosan što će se naša reprezentacija naći na OI u Tokiju ove godine“, objašnjava sagovornik.

Marko je trenirati počeo u Vaterpolo akademiji Cattaro. Reakcija većine saigrača povodom postignutog uspjeha, a pogotovo onih starijih bila je, kako kaže Marko, veoma pozitivna, ali ipak dodajući da „znajući da je san svih igrača da se nađu među najboljima, bilo vjerovatno i onih koji su osjećali neku vrstu zavisti, mada je nisu pokazali...“

Podrška na putu do uspjeha uvijek dobro dođe, angažovanost naših najbližih, jačanje naše motivacije. Tako i Marko smatra da su njegovi roditelji najzaslužniji za ostvareni uspjeh.

„Nije lako voziti šest puta nedjeljno u Kotor ili Budvu, i čekati po dva sata da završim trening. Majka koja je za mene posebno pripremala ishranu koja je adekvatna za moje potrebe, tata koji je sa mnom trenirao u teretani koju smo imali u potkrovlju zgrade i njihova podrška i motivacija koju sam imao na svakoj utakmici i turniru na koji sam išao, bilo sa klubom, bilo sa reprezentacijom...“, slikovito je opisao Marko.

„Moram da spomenem i sve trenere Akademije Cattaro Mirka i Željka Vičevića, Veljka Uskokovića, Ivana Bjelobrkovića, Nenada Vukanića i, nažalost pokojnog, Srđana Barbu,  kao i svog personalnog trenera Arnoud de Rosena sa kojim radim fizičke pripreme tri do četiri puta sedmično“, dodao je naš sagovornik.

Marko je nesumnjivo u ovom trenutku primjer mnogim mladim Tivćanima, bili oni posvećeni sportu ili nečem drugom što ih ispunjava. Reakcija mladog vaterpoliste na ovu konstataciju bila je veoma skromna, ali je istakao kako je svakako saglasan s time da put profesionalnog sportiste nije nimalo lak. Kada je riječ o njegovom izvoru nadahnuća tokom napredovanja u karijeri, tu je Marko još jednom pomenuo Arnaud de Rosena koji mu, kako kaže, daje veliku motivaciju, te mu treninzi s njim puno znače.

San je svakog sportiste odlazak na Olimpijske igre, pa je tako to scenario koji priželjkuje i naš sagovornik.

„Nadam se da ću biti pozvan na pripreme za OI u Tokiju. Naravno, daću svoj maksimum, ali smatram da ću priliku ipak tražiti na OI u Parizu 2024 god. nakon smjene generacija koja će se desiti u narednom periodu...“, zaključio je mladi vaterpolista za Kolektiv.me. Bilo kako bilo, pred Markom je dug put, zasigurno pun novih uspjeha, kojim on ide smjelo, željan novih izazova.

Mia KRUŽIĆ