Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo pozvao je Vladu Crne Gore i premijera Zdravka Krivokapića da potpišu Temeljni ugovor kojim će regulisati međusobna prava i obaveze.

Foto: YouTube screenshot/Hrvatska radiotelevizija

Njime će, kako se navodi, ugovoriti način korišćenja crkava i manastira, zaštite sakralne kulturne baštine, obrazovanja vjerskih službenika, duhovnog uzdizanja mladoga naraštaja, duhovne brige o vjerujućim u državnim organima i ustanovama i sva druga pitanja od interesa za ugovorne strane.

Mitropolit je u obraćanju napisao istorijat CPC.

“Crnogorska pravoslavna crkva, kao autokefalna i duhovna matica Crnogoraca pravoslavne vjeroispovijesti, vjekovima je utemeljena na crnogorskom prostoru i u crnogorskom narodnom biću. Utemeljio ju je Ivan Crnojević, 4. januara 1485. godine. Toga dana izdao je osnivačku povelju Cetinjskome manastiru i u njoj napisao: "I ogradih hram u mjestu koje se zove Cetinje, u slavu i hvalu te gospođe i majke Božije, u ime njenoga Roždestva. I napravih pri njemu manastir za upokojenje monaha, i nazvah ga mitropolijom zetskom, ako bude ugodno milostivoj Gospođi. I postavih tu mitropolita zetskoga Visariona, koji je bio u to vrijeme, da vlada svim a poslije njega nasljednici". Ova povelja je krsni list Crnogorske Pravoslavne Crkve, koja je autokefalni status neporecivo uspostavila toga 4. januara 1485. godine na Cetinju”, naveo je Mihailo.

Od tog dana i te godine, kako kaže, svi crnogorski mitropoliti suvereno su otpravljali crkvene poslove i bili zatočnici Crne Gore i njene slobode.

“Presudio joj je srpski mač istoga dana i iste 1918. godine kad i crnogorskoj državi. Tu činjenicu, da je bila autokefalna i da je bila imenovana kao Crnogorska pravoslavna crkva, svjedoči Ustav kraljevine Crne Gore iz 1905. godine, Ustav Svetoga sinoda Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, akt kralja Aleksandra o ujedinjenju crkava u kome se izrekom pominje, Tomos Vaseljenske patrijaršije iz 1922. godine, u kome je upisana kao jedna od konstiutenata takozvane Pravoslavne crkve kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i pismena korespodencija sa sestrinskim pravoslavnim crkvama”, naveo je u pismu.

Obnovili su je na Lučindan 31. oktobra 1993. godine, na crnogorskom Zboru na Cetinju.