Spasovdan, Vaznesenje Gospodnje ili „Dan spasa“ je hrišćanski praznik, koji se slavi 40 dana nakon Uskrsa i uvijek pada u četvrtak. Za njega se vezuje veliki broj narodnih običaja, a praznuje se skoro isto tako živopisno kao i Đurđevdan, pa mnogi etnolozi vjeruju da je riječ o istim običajima podijeljenim u dva dana.

Foto: Screenshot, Televizija Hram/You Tube

Po hrišćanskom vjerovanju, vaskresenjem, Gospod je pokazao da je jači od smrti i nakon Vaskrsa je sa njima proveo 40 dana podučavajući ih kako da šire vjeru i njegovo učenje. Nakon toga se, po predanju, popeo na Maslinsku goru i uznio na nebo. Prije toga, učenicima je rekao: „Idite po svemu sveti i propovedajte Evanđelije svakom stvorenju. Ko povjeruje i krsti se, biće spasen, a ko ne povjeruje biće osuđen“.

Tako su apostoli pronijeli vijest o Isusovom čudu u svijet i time počeli da čovječanstvo spasavaju – odatle naziv Spasovdan. Zato je ovaj dan vrijeme slavlja i simbol pobjede nad smrću. Mnogi običaji za Spasovdan sačuvani su još iz predhrišćanskih vremena.

Mladići i djevojke bi trebalo da na ovaj dan uzberu što više cvijeća jer se vjeruje da je Spasovdan „dobar dan za gatanje“. Potrebno je zamisliti dragu osobu i kidajući laticu po laticu polako izgovarati: „Voli me – ne voli me“. Posljednji listić koji ostane krije ujedno i odgovor na to pitanje.

Prema narodnim običajima na Spasovdan se muškarci ne briju, žene se ne umivaju i djeca ne kupaju. Takođe, ne radi se nikakav težak posao, pošto je veliki praznik koji, prema vjerovanju, može da spasi kuću od nevolje, a djecu od bolesti.

Prema narodnom predanju, tog dana se spasio Bog od rđavih ljudi i otišao – vazneo se – na nebo, a ostala je i priča da je Bog pobjegao na nebo od zlih i nevaljalih ljudi.

Spasovdan se smatra za najsrećniji dan na koji valja započinjati sve, jer će vam u budućnosti sve krenuti na bolje. Na ovaj dan se narod obraća svecu molitvom: “Sveti Spase – spasi duše naše!”