Već više od godinu dana, svijet se bori sa pandemijom koronavirusa.

Foto: Ilustracija, Pexels

Virusa koji je uticao na mnoge sfere našeg života, i „natjerao“ nas da promijenimo svoju svakodnevnicu.

Kada je prvi slučaj COVID-a 19 zabilježen u Crnoj Gori, u martu 2020. godine, niko nije mogao ni da pretpostavi da će i 15 mjeseci kasnije maske biti nezaobilazne, a fizička distanca jedna od osnovnih mjera prevencije.

I dok sve ovo traje i traje, zaboravimo i zanemarimo naše mentalno zdravlje, koje treba da nam je u vrhu prioriteta.

Kako u razgovoru za naš portal objašnjava diplomirana psihološkinja Dragana Đokić, koronavirus je jedna vrsta krizne situacije, koja je uspjela da nas izmjesti iz naše svakodnevnice.

Promjene oko nas, nastale pojavom virusa, uslovile su i mijenjanje naših životnih navika, ali i cjelokupnog načina funkcionisanja.

"U početku se mnogo govorilo o uticaju virusa na fizičko zdravlje, dok su posljedice na naše mentalno zdravlje često zanemarivane. Iako nam se čini da smo se navikli na ovakav način funkcionisanja i da živimo neku novu normalnost, mi smo zapravo samo prihvatili nametnute obrasce ponašanja. To ne znači da je opasnost prošla. Kriza još uvijek traje. Kao najčešći odgovor na koronavirus izdvajaju se anksioznost, depresija, somatske tegobe koje se često dovode u vezi sa simptomima virusa a mogu biti psihološkog porijekla. Pad efikasnosti u mnogim socijalnim ulogama je primjećen kod ljudi koji su bili primorani da rade od kuće ili su ostali bez posla. Postajemo nestrpljiviji, netolerantniji prema drugima a samim tim i agresivniji. Stanje koje još uvijek traje ima direktan uticaj na naše psihološko funkcionisanje, što se dalje odražava na naše samopoštovanje, međuljudske odnose i socijalizaciju s drugima. Mjere zaštite od virusa, kojima smo bili izloženi, kao što su fizička i socijalna izolacija, uticali su na smanjenje interpersonalne interakcije, udaljili smo se jedni od drugih, posjete su postajale rjeđe i interesovanje za društveni život je opalo. Ovo nam ukazuje na bitnost očuvanja mentalnog zdravlja i da posljedice ovakvih, radikalnih mjera, mogu uticati na razvijanje simptoma postatraumatskog stresa, depresije i nesanice. Koronavirus je uticao na pojavu egzistencijalnih strahova koje smo svi iskusili u nekoj mjeri“, ističe Đokić za Kolektiv.me.

U periodu najrestriktivnijih mjera, nijesmo mogli da napuštamo svoj dom, bilo koje vrste okupljanja bile su zabranjene,...

Bio je to period prepun neizvjesnosti, u kojem je bilo najvažnije sačuvati jedno – zdravlje.

A čega smo se sve odrekli, a da toga nijesmo ni svjesni?

Foto: Ilustracija, Pixabay

Naša sagovornica to objašnjava ovako:

„Koronavirus je uslovio mnogo odricanja. U početku smo se odricali svojih planova, navika, fizičke bliskosti jedni s drugima, ali i mogućnosti izbora. Primorani da pratimo upustva za suzbijanje širenja zaraze na neki način smo izgubili i mogućnost izbora. Drugi su ograničavali naše kretanje, način rada, način školovanja, interakciju s drugima i to je stvorilo osjećaj da nemamo punu kontrolu nad svojim životima. Još uvijek smo u režimu kontrole štete, pa ni sada ne možemo imati apsolutno pravo izbora. Ekspanzija hibridnog načina komunikacije, koja je imala za cilj održavanje interakcije među ljudima, još više nas je udaljila jedne od drugih. Naviknuti na online platforme, odrekli smo se fizičkog kontakta i bliskosti. Osim toga, suptilno smo se odrekli optimističnosti u pogledu naše budućnosti. Svaku novu vijest u vezi s virusom percipiramo kao potencijalno ugrožavajuću i opasnu. Odrekli smo se lakoće funkcionisanja, koja je bila prisutna prije pojave virusa“.

Ono što se svi pitaju je, kakve će posljedice epidemija koronavirusa imati na naše živote?

Profesor psihijatrije na Univerzitetu Britanske Kolumbije Stiven Tejlor, naveo je da se za 10 do 15% ljudi, život nakon pandemije neće vratiti u normalu, i to baš zbog uticaja na njihovo mentalno zdravlje.

Takođe, kao jedna od najvećih posljedica navodi se anksioznost, koja neće zaobići pojedince.

Istorija nas uči, navodi Đokić, da su se posljedice prošlih pandemija osjećale decenijama nakon njihovog izbijanja.

„Čini nam se da živimo u vremenu u kojem su naši lični kapaciteti za prevazilaženje kriznih situacija ojačani, ali šteta je stvarna i velika, a posljedice ćemo osjećati i u godinama koje slijede. Koliko će posljedice biti dugotrajne zavisi od više faktora. Jedan od ključnih pokazatelja jeste pretrpljeni gubitak. Što je naš gubitak tokom pandemije bio veći, to će i posljedice biti veće i dugotrajnije. Neki od nas će buduće događaje češće doživljavati kao prijeteće, poučeni prethodnim iskustvom, dok će drugi razviti interpersonalne probleme ili u krajnjem traumatska i stresna iskustva. Takođe, postoji vjerovatnoća da će čak 10-15 % svjetske populacije biti izloženo dugotrajnoj anksioznosti“, ističe Đokić za naš portal.

Ostati pozitivan i optimističan u ovakvim uslovima je izazov. 

Međutim, svako od nas ima svoj lični potencijal da koristi određene resurse u procesu prevladavanja krize koronavirusa, i ti specifični načini se razlikuju od individue do individue.

Neko će pristupiti rješavanju problema, do će se drugi osloniti na emocionalne načine prevazilaženja prepreka.

„Neko će koristiti kognitivne strategije prevladavanja, kao što su prikupljanje informacija i rješavanje problema, dok će drugi koristiti emocionalne načine prevazilaženja, na primjer smijeh ili plakanje, ili čak simboličke: crtanje, čitanje i pisanje. Ovih strategija je mnogo, zato je važno otkriti svoje načine za prevazilaženje krize i iskoristiti ih na što konstruktivniji način. Iako krizu posmatramo u negativnom kontekstu, kriza je takođe i mogućnost za rast. Iz kriznih situacija možemo rasti i učiti. Birajte sadržaj kojim ćete biti izloženi, isključite se sa mreže i iskoristite ovo vrijeme za buđenje zahvalnosti. Koronavirus nas je usporio, ali nam i dao više vremena za razmišljanje i brigu o sebi. Usvojite nove, zdrave navike i iskoristite ovo vrijeme na što produktivniji način. To nije lak zadatak, ali oni koji prebrode teška vremena razviće neku novu vrstu otpornosti koja će im koristiti u budućim životnim situacijama“, zaključila je Dragana Đokić za Kolektiv.me.