“Leka nije ništa manje zaslužio, možda i više od mene, da bude na tom mjestu”, ističe Brguljan, uz posebno zadovoljstvo što će uz njega, prvi put, biti i sportistkinja – Jovanka Radičević

Foto: arhiva, MediaBiro/G.Šaban

Biti olimpijac u četiri ciklusa, punih 13 godina, igrati na visokom nivou i biti standardan član selekcije koja uvijek ima visoke ciljeve i jedna je od najboljih na svijetu – to mogu samo veliki sportisti.

Draško Brguljan je jedan od njih – u Pekingu je imao 23, u Tokiju 36 godina, u Kini je bio na početku, u Japanu pri kraju karijere, a to što će sjutra nositi zastavu Crne Gore na svečanoj ceremoniji otvaranja potvrda je i priznanje za sve što je uradio…

“Velika čast za mene, kao kruna karijere”, jasan je Brguljan, koji, međutim, ne zaboravlja čovjeka sa kojim već deceniju i po dijeli sve uspjehe, pa i razočaranja – Aleksandra Ivovića.

“Leka nije ništa manje zaslužio, možda i više od mene, da bude na tom mjestu”, ističe Brguljan, uz posebno zadovoljstvo što će uz njega, prvi put, biti i sportistkinja – Jovanka Radičević.

“Drago mi je što smo prihvatili inicijativu da zastavu nose i sportisti i sportistkinje. Nadam se da će biti i ubuduće tako”.

Kaže da je zastava u rukama kruna karijere, ali jasno je bi 8. avgust, kada su završne borbe na vaterpolu turniru, mogao da bude dan koji bi promijenio njegov život…

“Znamo svi o čemu pričamo – o medalji. Ali, i ako je ne bude sada biće sigurno još šansi za ove momke. Nama, kojima je ovo vjerovatno zadnja šansa, da na kažem sada bez tog ‘vjerovatno’, ostaje da damo maksimum i da vjeruemo. Ja sam zbog toga i ovdje, zaista vjerujem u ovu ekipu. Imamo dobru atmosferu i dobru energiju koja nas prati godinu i po, od Evropskog prvenstva u Budimpešti. Uz brzu igru, uz dobro plivanje mislim da možemo daleko, baš daleko”.

Crna Gora je o januara 2020. pokazala ogroman napredak. Osvojena je medalja, izboren plasman u Tokio, ostvaren trijumf u Svjetskoj ligi, dobre igre u nizu…

“I za mene jeste iznenađenje kako je ova ekipa porasla u minulih 18 mjeseci. U Tokiju je veliki broj igrača koji nisu bili na tom Evropskom prvenstvu, a desetorica su prvi put na Olimpijskim igrama. Ovo je tim koji je sazreo i koji može sa svima da igra ravnopravno”, ističe Brguljan.

Značaj Olimpijskih igara ne bi trebalo da poremeti pripreme za takmičenje.

“Roterdam i kvalifikacije za Tokio bili su mnogo stresniji. Utakmice svaki dan, nema prava na grešku. Mogli smo mnogo da izgubimo, a osvajanjem jednog od prva tri mjesta dobili smo samo to što smo se plasirali na Igre. Jako se teško kvalifikovati, a velika je stvar što smo uspjeli to da uradimo na onakav, impresivan, način. Primjećujem da kod momaka nema treme zbog dolaska na Igre. I ne treba da je bude”.

Takmičenje počinje 25. jula, utakmicom sa Australijom.

“Važna iz više razloga. Uvijek je dobro ući pobjedom u turnir, a pobjeda u ovom meču vrijedna je i četvrtfinala. U grupi je Kazahstan, koji se ne potcjenjuje, ali koji jeste autsajder i nije na nivou drugih timova. Ali, iako ne rezultat na startu ne bude kakav želimo, imamo vremena da popravimo. Prvi cilj je četvrtfinale, a poslije – ko to zna, ko može da nam dođe…”, zaključuje Brguljan.