Najtrofejniji crnogorski borac Dejan Vukčević, osvojio je zlatnu medalju na prvenstvu Starog kontinenta u džiu džici.

Foto: meridianbetsport.me

Dejan je u finalu takmičenja u Maintalu u kategoriji do 94 kilograma bio bolji od Radoa Molenauera. Imali smo priliku da razgovaramo sa Vukčevićem, koji je samo za Meridian Sport portal otkrio kako je on počeo da se bavi ovim sportom, zašto se odlučio za taj sport, kakva su njegova iskustva i koji su mu planovi za dalje.

- Kako si se odlučio za džiu džicu? To je sport koji nije previše popularan, nema ga mnogo na tv ekranima, kako je krenula ta ljubav prema borilačkoj vještini?

Od malena su me privlačili borilački sportovi tako da sam već davne '93 god. počeo džudo da treniram i mogu slobodno reći veoma uspješno. Dugi niz godina sam bio reprezentativac, višestruki sam državni prvak u svim uzrasnim kategorijama, osvajač više medalja sa Balkanskih prvenstava i Evropskih kupova.

2006 god. sam počeo da se bavim uporedo i džiu džicom, za one koji ne znaju da kažem da je džiu džica najstarija borilačka vještina od koje su nastali džudo,karate...

Da malo približim i disciplinu fighting sistem tj. borbe kojim se ja bavim. Ona se sastoji iz 3 dijela i to:

1 dio karatea, 2 dio džudo i 3 dijela ne waze ili ti brazilske džiu džica. Borba počinje sa udarcima iz karatea bez neke da kažem prevelike kontrole (ovo važi za seniore) i kad se uhvatimo u gard radi se klasični džudo. Džiu džica je itekako popularna u svijetu a rekao bih i kod nas, jer u CG ima 15-ak registrovanih klubova u kojima trenira preko 1000 djece i odraslih, to je sport koji je kao i karate na programu Svjetskih igara, a znamo da su Svjetske igre neolimpijskih sportova na kojima učestvuje preko 3.500 takmičara koji se takmiče u 31 disciplini i one se održavaju svake 4 godine kao i Olimpijada.

- Zbog čega si najbolji na svijetu, je li to rad, red, disciplina, talenat, šta te to razlikuje od ostalih?

Da bi postigao veliki rezultat osim talenta i velikog rada i odricanja treba i da si uporan. Ja sam prvu svoju veliku medalju 3 mjesto na Svjetskom prvenstvu u džiu džicu osvojio u 29-oj godini tj. posle 18 god bavljenja sportom, tako da bih rekao da je definitivno upornost ključna bila u mojoj sportskoj karijeri.

- Bio si na tronu Evrope i svijeta, da li postoji neki sledeći korak, mogućnost usavršavanja?

Do sada imam osvojenih 14 medalja sa Svetskih i Evropskih prvenstava od kojih su 5 zlatnih, 3 sa Svjetskog i 2 sa Evropskog prvenstva.  Takodje sam jedini takmičar iz CG koji ima osvojenu medalju sa Svjetskih igara, koju sam osvojio 2017 god. u Wroclavu-Poljska i bio sam najbolji sportista glavnog grada dvije godine zaredom 2017 i 2018 godine.

Plan mi je da kažem da ove godine izađem na Svjetsko prvenstvo koje se održava u UAE Abu Dabiju u novembru i kako sada stoje stvari mislim da ću polako da privodim kraju sportsku karijeru i da se potpuno posvetim trenerskom poslu.

- Kakvi su uslovi za trening, šta je potrebno osim volje, da li je to stručni kadar, kvantitet, broj takmičara, njihova sposobnost da se kroz zajednički trening gurate do limita?

Uslovi za trening kod nas su optimalni, ja imam svoj džudo i Džiu džicu klub koji broji 70-tak članova svih uzrasta. Treninge održavamo u bloku V i tu se da kažem i ja spremam već dugi niz godina zajedno sa mojim članovima za sva takmičenja.

Veoma je bitno da se ima dobar stručni kadar koji umije da prenese to svoje znanje, a sve ostalo je na nama samima. Kao što sam rekao uzalud je ako posjeduješ talenat ako nisi uporan jer to ne ide jedno bez drugog ,i svaka se upornost na kraju isplati.

- Kakva je budućnost tvog sporta, u Crnoj Gori i svijetu, da li može bolje i kako?

Kao što sam rekao u CG imamo veliki broj i klubova i takmičara, džiu džica savez je u prvoj kategoriji neolimpijskih sportova,  a zbog odličnih rezultata koje postižemo poslednjih godina imamo dosta dobru finansijsku podršku Uprave za sport i mlade.

Imamo veoma  dobar  podmladak koji već pravi odlične rezultate, a posebno u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji.

U svijetu je džiu džica veoma popularna i u ekspanziji je poslednjih godina, a kao što sam pomenuo imam informaciju da će se džiu džica u bliskoj budućnosti naći na Olimpijskim igrama.

- Zašto bi trebali neki novi klinci da krenu tvojim stopama, hajde da pokušamo da im pošaljemo neku zajedničku poruku, zašto džiu džicu?

Ima ona poznata parola što više djece u sali to je manje na ulici. Važno je da se djeca bave sportom nebitno kojim, a džiu džicu bih im preporučio jer je to sport gdje će ojačati svoje tijelo i duh, naučiti se disciplini i samokontroli i naučiti da mogu da odbiju napad od sebe ili drugog, a pritom će se dobro zabaviti i steći puno prijatelja.