Još dok je bila djevojčica, Kristina Krivokapić je sanjala da obuče uniformu Vojske Crne Gore i služi svojoj državi.

Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore/ustupljena fotografija (kolaž)

Piše: Marija Bojović

Odrastajući u rodnom Kotoru, vremenom, ta želja je postajala sve jača, pa kada se našla na životnoj raskrsnici – šta upisati poslije završenje srednje škole, nije imala dilemu.

Znajući da u našoj zemji nema ustanove kao što je Vojna akademija, odlučila je da kao maturant kotorske Gimnazije, konkuriše za upis na Akademiji u Skoplju.

I, tako je počeo njen put na krilima snova iz djetinjstva.

„Od djetinjstva sam učena da volim i poštujem svoju domovinu, a najbolji način da to pokažem je upravo odbrana nezavisnosti, suverenosti i državne teritorije, na čemu se temelji služba u Vojsci Crne Gore. S obzirom da u Crnoj Gori ne postoji ustanova kao što je Vojna akademija, Ministarstvo odbrane Crne Gore svake godine raspisuje konkurse za izbor kadeta za školovanje na vojnim akademijama širom svijeta. Tokom završne godine u Gimnaziji u Kotoru, prijavila sam se na konkurs da budem kadet na VA u Skoplju. Diplomirala sam na Vojnoj akademiji „General Mihailo Apostolski“ 2015. godine, smjer Artiljerijsko-raketne jedinice ptorivvazduhoplovne odbrane, i od tada sam u službi u Vojsci“, ističe Kristina na početku razgovora za Kolektiv.me.

⇒ MISIJA U ZAPADNOJ SAHARI ⇐

Ova vrijedna Kotoranka je prva oficirka Vojske Crne Gore, koja je postala dio vojnih posmatrača u misiji MINURSO u Zapadnoj Sahari.

Za pomenutu misiju UN-a, opredijelila se prije dvije godine, dok je bila polaznik UN kursa za oficirke u Keniji. Upravo joj je to iskustvo donijelo brojna poznanstva, i priliku da se detaljno upozna sa organizacijom i ciljevima Ujedinjenih nacija.

To je, dodaje, bilo prekretnica u njenoj karijeri, pa je pred povratak u Crnu Goru donijela odluku da želi da postane UN vojni posmatrač.

„Za UN misiju za referendum u Zapadnoj Sahari – MINURSO, sam se opredijelila 2019. godine dok sam bila polaznik UN kursa za oficirke u Keniji. Tokom kursa sam upoznala mnoge iskusne UN oficire (u aktivnoj službi i penzionisane) koji su mi približili organizaciju i ciljeve Ujedinjenih nacija. Nesebično su podijelili svoja iskustva – posebno detalje svog aktivnog učešća u UN mirovnim misijama. Razmjena iskustava i sticanje saznanja o tome sa kakvim se problemima mnogi ljudi, koji žive u djelovima svijeta u kojima se realizuju misije UN, srijeću i neprestano bore, za mene je bila prekretnica u karijeri. Željela sam da budem dio toga, da pomognem koliko mogu i naravno da predstavim Crnu Goru kao jednu od zemalja koja će uvijek učestvovati u raznim međunarodnim misijama za održavanje mira i biti pouzdan partner, prepoznatljiv u svijetu. Tako sam, pred sam povratak u Crnu Goru, odlučila da želim postati UN vojni posmatrač“.

Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore/ustupljena fotografija

A sam proces odlaska u Zapadnu Saharu, nije bio nimalo jednostavan i lak.

Naime, Kristina nam objašnjava da svaki pripadnik Vojske mora ispuniti određene kriterijume kako kada je u pitanju konkurs, tako i kada je i samo upućivanje u neku od mirovnih misija.

Pred njom je bilo psiho-fizičko testiranje, test poznavanje jezika, rukovanje različitim vidovima naoružanja... S obzirom da je ovo jedina misija u kojoj se pripadnici Vojske Crne Gore upućuju na period od godinu dana, cijele pripreme su trajale nekoliko mjeseci.

A kako je pred njom bio put u pustinju, naša sagovornica je sa sobom ponijela i dvije vojne metalne kutije, u koje je smjestila dodatnu opremu, za svaki slučaj.

„Za upućivanje u misiju MINURSO to je bilo psiho-fizičko testiranje, test poznavanja engleskog jezika, upoznavanje sa Međunarodnim pravom, mandatom Misije, upravljanje vozilom 4x4, pružanje prve pomoći, rukovanje raznim vidovima naoružanja, medicinske pripreme (imunizacija), zaduživanje sredstava koja će mi biti neophodna tokom boravka u Z. Sahari, a naravno izvršene su i bezbjednosne pripreme. Sve to je trajalo nekoliko mjeseci, obzirom da je ovo jedina misija u koju se upućuju pripadnici VCG na period od jedne godine. Što se ličnih priprema tiče, sa sobom sam ponijela dvije vojne metalne kutije (SP-B - poznate svima iz perioda JNA) i napunila ih dodatnom opremom, odjećom, obućom i mnogim drugim potrepštinama, jer nikada sa sigurnošću ne znate koliko mjeseci ćete ostati u pustinji, bez mogućnosti da odete do najbližeg grada“, naglašava Kristina za Kolektiv.me.

Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore/ustupljena fotografija 

Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore/ustupljena fotografija

A kako izgleda jedan radni dan kada ste u pustinji?

Terenske patrole, izviđaj iz vazduha, pisanje izvještaja koji se dostavlja Komandi misije, sve su aktivnosti koje doprinose da nijedan dan nije isti, i zavisi od baze u kojoj se vojnik nalazi.

Teritorija zone odgovornosti misije je podijeljena zidom – na istočnu i zapadnu stranu.

Kristina nam objašnjava.

„Sa istočne strane zida kontrolu ima Front Polisario (gdje postoji pet UN baza), dok je sa zapadne strane Kraljevska Marokanska Vojska (četiri UN baze). Duži dio misije sam provela upravo na istočnoj strani, dok sam trenutno na zapadnoj i tu ću najvjerovatnije ostati do kraja decembra. Naime, na zapadnoj strani postoji više aktivnosti - terenske patrole su duže, veoma često se realizuje izviđanje iz vazduha, veći broj ljudi se nalazi u bazi (kako vojnih posmatrača tako i civila – tehničara i inženjera). Dani su mnogo dinamičniji i kao vojni posmatrač imam više obaveza. Svako jutro realizujemo terenske patrole kako bi obišli komande i jedinice RMA (Royal Moroccan Army) i ustanovili trenutno stanje. Slična situacija je i sa izviđanjem iz vazduha – osmatramo i bilježimo aktivnosti na terenu. Po povratku iz patrole se sastavlja izvještaj o zatečenom stanju, koji se dostavlja Komandi misije. Dnevne aktivnosti se nastavljaju u zavisnosti od zaduženja dobijenih od strane komandanta baze – svaki vojni posmatrač ima jedno ili više zaduženja koja su neophodna za funkcionisanje same baze (administrativni, obavještajni, bezbjednosni poslovi, planiranje, obuka, logistika, komunikacioni sistemi, agregati, hrana, higijena...)“.

Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore/ustupljena fotografija (kolaž)

⇒ LETOVI I LJEPOTE SAHARE IZ VAZDUHA ⇐

Kristina u Zapadnoj Sahari boravi od decembra mjeseca 2020. godine.

Prošli su obuku, kaže, da izvršavaju zadatke i obaveze bez teškoća, i što je najbitnije, da budu profesionalni, fleksibilni i snalažljivi, bilo koja situacija da je u pitanju.

Stoga smatra da oficiru vojske, novo okruženje ne treba da predstavlja veliki izazov.

Ipak, kada ste kilometrima i kilometrima daleko od porodice i dragih ljudi, normalno je da u jednom momentu pojedine stvari počnu da nedostaju.

Nije rijedak slučaj ni razmjena vatre među suprostavljenim stranama gdje boravi, pa je otežano kretanje i kopnom i vazduhom, što u velikoj mjeri utiče na realizaciju mnogih planiranih aktivnosti.

„Obučeni smo da izvršavamo dodijeljene zadatke i obaveze bez poteškoća i budemo profesionalni, fleksibilni i snalažljivi u izvršavanju istih, nezavisno od situacije. Međutim, i pored raznih obuka i koliko god iskustva da imate, u jednom trenutku će početi da vam nedostaje porodica, prijatelji, način života na koji ste navikli. Da budem iskrena, trenutno mi mnogo nedostaje naša hrana. Zbog prekida primirja koje je trajalo skoro 30 godina, kao i pandemije korona virusa, mnoge aktivnosti su sada uskraćene ili redukovane, što je za nas vojne posmatrače s jedne strane dobro zbog same bezbjednosti, dok s druge strane postoji mnogo ograničenja. Razmjena vatre među suprotstavljenim stranama nije rijetka pojava pa je stoga otežano kretanje kako vazdušnim putem tako i terenskim vozilima, što usložnjava planiranje i realizaciju velikog broja aktivnosti. Još jedan izazov je i to što vojni posmatrači u UN misiji sa sobom ne nose oružje. Kao vojnim licima, takva praksa je prilično novo iskustvo tokom angažovanja, naročito u konfliktnim okruženjima i situacijama. Morate da izgradite dobre odnose sa svim stranama jer je to, pored UN obilježja, garant bezbjednosti“, kaže Kristina za Kolektiv.me.

Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore/ustupljena fotografija  

Sahara obuhvata površinu od preko devet miliona kilometara kvadratnih, pa se može uporediti sa površinom Sjedinjenih Američkih Država ili Kine.

Iako se za pustinju prvobitno veže pijesak, oko 1,2 miliona površine Sahare je pjeskovit, dok na ostalom području preovladava šljunak i kamen.

Upravo su te karakterističnosti ostavile najveći utisak na našu sagovornicu.

Izlasci i zalasci sunca kao na filmu, uz čarobno zvjezdano nebo, samo su neke od stvari koje je iznova oduševljavaju.

„Najsnažniji utisak na mene je ostavila pustinja, izlasci i zalasci sunca, kao i čisto zvjezdano nebo, neokaljano gradskim svjetlima. Tokom dana pustinja je veoma iscrpljujuća, kako zbog kombinacije vjetra i pijeska tako i zbog velikih vrućina. To najbolje osjetite kada vozite po zahtjevnom terenu u stresnim i rizičnim situacijama. Upravo zbog same pustinje i njenog reljefa, kao i činjenice da sam pripadnica Vazduhoplovstva, moj omiljeni zadatak je izviđanje iz vazduha. Tokom letova koji traju po nekoliko sati, imam priliku da se divim ljepotama Sahare i zaboravim na sav dotadašnji napor“.

Upoznavanje novih ljudi, kultura, razmjena iskustava, neprocjenjiva je vrijednost svakog novog dana provedenog u tako značajnoj misiji.

Ali, kako navodi Kristina, sve to život u bazi čini mnogo zanimljivijim.

Foto: Ministarstvo odbrane Crne Gore/ustupljena fotografija (kolaž)

Onima koji nijesi čuli za Crnu Goru, trudi se da objasni gdje se naša zemlja nalazi, a kada im pokaže fotografije crnogorskih prirodnih ljepota, oduševe se.

„Internacionalno okruženje za mene nije predstavljalo problem, baš naprotiv, to je jedno od najdragocjenijih iskustava koje ću ponijeti iz Misije. Upoznavanje novih ljudi, kulture, razmjena iskustava, a samim tim i profesionalno usavršavanje, će uvijek biti pozitivno kako u karijeri tako i u privatnom životu. Već na početku primijetite koliko smo svi različiti – drugačiji pogled na svijet, pristup prema poslu i odgovornosti, međuljudski odnosi... ali sve to čini život u bazi mnogo zanimljivijim. Takođe, jedna od veoma zanimljivih interakcija je kada me ljudi pitaju odakle sam i ja im kažem da sam iz Crne Gore – zbunjenost na njihovim licima me uvijek nasmije. Jedan broj oficira, kao i lokalnih ljudi, nikad nije čuo za Crnu Goru, ali uz kratko objašnjenje i par slika svi su oduševljeni ljepotom naše zemlje“.

Kristina će u misiji MINURSO u Zapadnoj Sahari ostati do kraja godine.

Nakon toga je čeka povratak u Vazduhoplovstvo Crne Gore, a ne krije da bi voljela da crnogorska vojska u narednom periodu dobije priliku da učestvuje u više misija pod okriljem UN-a.

Iskustvo u međunarodnom okruženju je posebno.

„Po završetku misije ću se vratiti u Vazduhoplovstvo Vojske Crne Gore. Voljela bih da Vojska Crne Gore dobije priliku da učestvuje u više UN misija i iskreno se nadam da ću u budućnosti ponovo biti upućena u neku od njih, jer iskustvo koje se stiče tokom ovakvih angažovanja u međunarodnom okruženju je zaista neprocjenjivo“, zaključila je Kristina Krivokapić za Kolektiv.me.