„Želimo da pokažemo volju i karakter, ko god da nam je protivnik, jer je sve moguće u današnjem sportu. Zašto se ne nadati, vjerovati i iznenaditi neke velike reprezentacije”, upitala se kapitenka „lavica”.

Foto: Handball Planet/YouTube screenshot, arhiva

Na Evropskom prvenstvu u Danskoj i Olimpijskim igrama u Tokiju, Jovanka Radičević je bila najstarija igračica u rukometnoj reprezentaciji Crne Gore.

Nije, ipak, imala ovako „ubjedljivo vođstvo” nad drugom „pratiljom” kao sada, jer će na Svjetskom prvenstvu u Španiji druga najstarija u redovima „lavica” biti Marina Rajčić, koja je od fenomenalnog desnog krila mlađa skoro sedam godina.

Na to su uticali oproštaji Majde Mehmedović i Andree Klikovac, kao i izostanci Milene Raičević i Marte Batinović, a ekipa je dodatno oslabljena neigranjem Đurđine Jauković, Jelene Despotović i Katarine Džaferović.

„Osjećam se kao učiteljica u vrtiću”, uz osmjeh je rekla 35-godišnja igračica turskog Kastamonua.

Kapitenka „lavica” traži da se ekipi ne stvara pritisak.

„Crna Gora na ovo prvenstvo ide sa izmijenjenim sastavom, nakon velike smjene generacija. Ostale smo ja, kao najiskusnija i najstarija, kao i Marina, koja je dio te zlatne generacije iz 2012. Prelijep je osjećaj imati mogućnost da pomognem reprezentaciji, što sam zdrava. Neke igračice su puno mlađe, biće prvi put na velikim takmičenjima, ali sve su to slatke muke”.

Crna Gora je u grupi sa Slovenijom, Angolom i Francuskom, tri najbolje idu u drugu fazu, što je želja svih u timu.

„Bez obzira na to u kom sastavu nastupamo, moramo da imamo svoj cilj, da gradimo neke stvari. Želimo da pokažemo volju i karakter, ko god da nam je protivnik, jer je sve moguće u današnjem sportu. Zašto se ne nadati, vjerovati i iznenaditi neke velike reprezentacije? Trudiću se sa svojim iskustvom da, zajedno sa trenerima, pomognem djevojkama da se opuste, da uživaju na terenu. Samo tako mogu da budu najbolje i da se izrode nove mlade snage na koje moći da se računa u budućnosti”.

Radičevićeva je zadovoljna i atmosferom u ekipi.

„To me puni i daje mi nadu da možemo da se nadamo je upravo to što su željne rada, vrijedne, grizu na svakom treningu. I same su svjesne da je igranje za crnogorsku reprezentaciju samo po sebi teret, jer je potrebno opravdati sve što je naša generacija napravila. Ne bi trebalo praviti pritisak, to može da ih sputa, a objektivno je ogromna smjena generacija u ovom trenutku, što u svakoj reprezentaciji zahtijeva strpljenje. Uspjeh ne može da dođe preko noći, sve moraju da prođu kroz bitna takmičenja. Sigurna sam da će sve one iskoristiti ovo prvenstvo, jer pored sebe imaju Bojanu i Maju, koje im savjetima pomaže i ne prave pritisak, a sve mi starije moramo da budemo strpljive i da im pomognemo da se gradi put za budućnost. To jedini način da Crna Gora i dalje bude na velikim takmičenjima. Potpuno smo svjesne da se vrijeme bliži da završavamo, smjena generacija mora da postoji”.

Na pitanje do kada će igrati za reprezentaciju, Radičevićeva je uz osmijeh odgovorila:

„Je li to bitno? Dok sam zdrava, tu sam. Neću još ništa da obećavam”.