Njen život je umjetnički san.

Ustupljena fotografija/privatna arhiva; Foto: Nicolò Di Giorgi

Piše: Marija Bojović

Od glume, plesa, folklora, pjevanja,... sve to je Ivana Čanović stopila u jedno, i svoje dječije snove ostvarila na najljepši mogući način.

Priznata i uspješna u svijetu, Ivana je danas operska diva, i sjajna ambasadorka Crne Gore na svim meridijanima.

Danas operska diva, a prije nekoliko decenija, samo vrijedna djevojčica iz Nikšića, koja je uživala u glumi, igri, pjevanju, druženju sa drugarima, koju ništa nije sputavalo da uživa u svakom novom trenutku koji provede na pozornici.

A baš na pozornici je prvi put zablistala, kao veoma mala djevojčica.

Imala je Ivana samo šest godina kada je prvi put nastupila na dječijem festivalu – pjevala je uživo sa orkestrom, dok je u pozadini pratio hor.

Zato danas kaže da ovaj životni poziv nije izabrala ona, već da je on izabrao nju.

„Iako sam se kao vrlo mala djevojčica sa 2,5 godine interesovala za muziku, već sa četiri-pet godina postala sa član KUD „Zahumlje“, gdje sam se bavila umjetnošću – glumom, plesom, folklorom, pjevanjem,... Prvi javni nastup sam imala na dječijem festivalu, sa samo šest godina, pjevala sam uživo sa horom i orkestrom, tako da sam kao vrlo mala bila upoznata sa cjelokupnim stvaranjem umjetničkog djela. Tokom tog prvog nastupa nije bilo treme, već sam imala uzbuđenje. Bilo je baš divno, dobila sam i nagradu, neko ljetovanje. Tako da je bilo zaista lijepo i romantično“, ističe Ivana u ekskluzivnom razgovoru za portal Kolektiv.me.

MATEMATIKA VELIKA LJUBAV, ALI MUZIKA U SRCU PREVAGNULA

Iako je muzika bila njena svakodnevnica, priznaje nam da nije željela da se bavi baš operskim pjevanjem.

Nakon završene osnovne škole, planirala je da upiše Gimnaziju, i to prirodni smjer, kako bi se posvetila matematici, oblasti u kojoj je bila veoma uspješna, s obzirom da su iza nje bila brojna država takmičenja iz prirodnih nauka.

Međutim, dan prije zadnjeg roka za predaju dokumenata, povukla je dokumenta iz Gimnazije, i poslala ih u Muzičku školu.

Tako je Ivanu put iz rodnog Nikšića, odveo u Podgoricu.

„Tako sam upisala srednju muzičku školu – teoretski smjer. Onda me čuo tadašnji direktor Muzičke škole „Vasa Pavić“ Ilija Dapčević, koji mi je kazao: „Ti moraš biti na smjeru solo pjevanje, ti imaš talenat, moraš na solo pjevanje“. Tako da sam praktično bila „primorana“ da upišem solo pjevanje. Međutim, dopalo mi se. Imala sam fenomenalnu profesoricu Marinu Cucu, koja mi se zaista posvetila u svakom smislu. Onda sam se zaista potrudila da budem najbolja sama od sebe, da izvučem najbolje od sebe“.

I zaista je bilo tako.

Da se sav trud i rad tokom srednjoškolskog obrazovanja itekako isplatio, kao dokaz je stigao poziv za prvi koncert, i to u Berlinu.

Sa svojih samo 18 godina, Ivana je imala priliku da u evropskoj prijestonici kulture stane pred publiku, i osjeti sve čari jednog profesionalnog operskog izvođenja.

„Naime, agent iz Berlina, koji je porijeklom iz Crne Gore, došao je da čuje godišnji koncert naše škole „Vasa Pavić“. Izabrao je mene i još jednu kolegnicu, da učestvujemo u prvoj produkciji opere. To je bilo prvi put u životu da ja vidim i čujem operu uživo, kada sam bila baš na sceni“, ističe Ivana za Kolektiv.me.

A upravo joj je taj prvi profesionalni nastup u Berlinu, otvorio i druga vrata i na neki način je usmjerio, kada je riječ o operskom pjevanju.

Detalj sa nastupa u Crnogorskom narodnom pozorištu; Foto: Ivana Canovic/YouTube screenshot

OD RIMA DO LONDONSKE KRALJEVSKE AKADEMIJE

Naime, kada je poznata njemačka operska pjevačica Anka Sommer čula kako pjeva, preporučila joj je da upiše Konzervatorijum „Santa Cecilia“ u Rimu – s obzirom da je Ivana lirski sopran, najviše joj je odgovarala italijanska tehnika, tehnika belcanta.

Tako je krenuo njen put ka daljem usavršavanju, od Rima, do Kraljevske Akademije u Londonu.

„Uz podršku svoje profesorice Marine Cuce, otišla sam u Rim, imala audiciju i odmah sam upisana na prvu godinu trogodišnjeg stepena obrazovanja. Tako da sam završila tri godine na Konzervatorijumu „Santa Cecilia“ u Rimu. Zatim sam završila jedan semestar treće godine na Royal Academy, na Kraljevskoj Akademiji u Londonu. Dobila sam njihovu stipendiju, koju sam nažalost morala da odbijem zbog stila pjevanja, jer su oni najviše forsirali taj njihovi britanski repertoar, koji nije odgovarao mom glasu, tj. nije mi odgovaralo da se bavim samo tom vrstom pjevanja, jer mi je zaista nedostajao italijanski repertoar, i onda sam riješila da završim dvije godine specijalizacije na Konzervatorijumu u Rimu. Nakon školovanja sam odmah odlučila da odem u Beč, zato što znam da je Beč glavni grad klasične muzike svijeta i željela sam sama sebe da testiram, da znam – ako počnem da pjevam u Beču, znači da mogu da pjevam svuda u svijetu“.

Za operu se kaže da je muzičko - scensko djelo.

Svaki stih nosi posebnu emociju i značenje, a uz opersko izvođenje, svaka kompozicija dobija poseban „oblik“.

Kako nam objašnjava Ivana, njoj je mnogo lakše i prirodnije da prenese osjećanja kada ima opersko izvođenje, tj. kada je dio ekipe, nego kada ima koncerte.

Uz kolege, posebnu scenografiju, kostime, sve je mnogo lakše, pa, kako kaže, ima potpunu slobodu da lik iznese u potpunosti.

„Kada imam koncerte, to obično bude uz orkestar ili uz klavir, gdje vi morate da prenesete sve emocije, i morate da pokažete publici ono što se dešava u tom trenutku u operi, ali ne možete da pokažete baš sve, zato što nemate rekvizite, nemate kolege, ne znaju situaciju u kojoj se taj lik u trenutku nalazi, tako da je koncertno izvođenje meni mnogo teže, zato što možete da prenesete samo dio onoga što vi možete da osjećate. Kada učestvujem u operskoj produkciji, kada treba da iznesem neki lik iz opere, onda je mnogo ljepše i prirodnije i lakše, zato što vama već radnja, kostimi, atmosfera, kolege, hor,... daju jednu lijepu podršku – vi imate potpunu slobodu da iznesete lik u potpunosti“, kaže ona za naš portal.

Opera se, dodaje, možda nekad smatra da ima neki „overacting“, odnosno da se „previše glumi“, da se karikira gluma.

Međutim, to nije tako. Kako nam objašnjava naša sagovornica, u sadašnjim operskim režijama, režiseri ne dozvoljavaju tako da se glumi, kao da se karikira, već žele da se zaista glumi, da se lik u toj ulozi osjeća kao da je cijelog života takav.

A jedan primjer posebno dočarava tu situaciju.

„Sjećam se svog kolege, koji je radio ulogu „Rigoleta“ i izgleda kao zvonar Bogorodične crkve, i on je onako potpuno savijen kad hoda. I imali smo probe u teatru u Kaljariju, i izašli smo sa probe, a on je i dalje hodao onako povijen – ja sam ga upitala „Marko, je li sve u redu, da li si dobro“?, a on kaže „Jao izvini, potpuno sam zaboravio da smo izašli iz teatra““.

BOČELI KAO OSTVARENJE SNA

Ubrzo nakon što je počela sa svojim profesionalnim nastupima, Ivana je dobila poziv o kojim operski umjetnici sanjaju – da nastupa sa velikanom Andreom Bočelijem!

A kako je došlo do saradnje?

Sve je počelo kao prava filmska priča, da i sama Ivana u početku nije mogla da vjeruje da je baš Bočeli zainteresovan da sa njom dijeli scenu.

Naime, dok je u Beču šetala psa, jedan poziv je promijenio sve.

„Bila sam u Beču i šetala svog psa, i u tom trenutku, pozvala me jedna žena, i predstavila se kao Veronika Bočeli, kao supruga Andree Bočelija, i rekla mi je: „Moj suprug je čuo Vaš glas slučajno, i rekao mi da stupim u kontakt sa Vama, jer apsolutno želi da radi sa Vama i da planirate zajedničke projekte“. Ja sam se zahvalila, jer sam mislila da se neko šali sa mnom, da je u potpunosti nemoguće da je on mogao slučajno da čuje moj snimak, i poželi saradnju sa mnom, s obzirom da nijesmo imali nikakvih zajedničkih kontakata“, kaže Ivana za Kolektiv.me.

Ipak, Veronika Bočeli nije odustajala.

Pozvala je Ivanu sat vremena kasnije, i saopštila joj da mora brzo da odluči da li je zainteresovana za saradnju sa umjetničkim velikanom.

Dileme više nije bilo – Ivana je poslije nekoliko dana otišla u posjetu porodici Bočeli, gdje je boravila nekoliko dana.

To je period koji nikada neće zaboraviti.

„Oni su mi uputili hitan poziv za posjetu kod njih. Odmah sam poslije par dana otišla u jedan gradić Forte dei Marmi, gdje Andrea živi sa svojom porodicom. I oni su me ugostili, bila sam kod njih nekoliko dana. Ponašali su se prema meni kao da sam dio njihovog tima. Tada sam održala prvi čas pjevanja Mateu Bočeliju, njegovom sinu koji je tada imao 17 godina, a koji sada pjeva i gradi karijeru širom svijeta. On me je tada zamolio dok smo večerali: „Ivana, da li bih mogao da te zamolim za jednu veliku uslugu, da li možeš mom sinu Mateu da održiš jedan čas pjevanja“? I onda smo ja i Mateo svaki dan pjevali, i bilo je mnogo zanimljivo. I sada mi je drago što je Mateo uspio, i što ga publika voli, nezavisno od toga da li je sin Andree Bočelija ili sam izgrađuje svoj umjetnički identitet“.

Ivana je prvi koncert sa Bočelijem imala u Rimu 2018. godine.

Tada je, objašnjava, bilo posebno, zato što je Bočeli bio jedan od ljudi koje je takođe slušala tokom odrastanja, i koji joj je nesumnjivo bio inspiracija.

Za njega kao osobu, ima samo riječi hvale – fenomenalan čovjek, kojem je porodica na prvom mjestu, sa istinskim sistemom vrijednosti.

„Andrea je fenomenalan čovjek, predivan. Njemu su bitna samo porodica, muzika... Veoma je posvećen crkvi, vjeruje u Boga, njemu su ikone po kući. On je jako posvećen molitvama, muzici i porodici. Tako da ima neke vrijednosti koje su ostale od nekada, da nije pratio vrijednosti koje ljudi vrednuju sada. U ovo doba se vrjednuju stvari koje uopšte nijesu vrijedne, a ne vrednuje se ono što je zaista kvalitet. Što se tiče nastupa, bilo je zaista predivno i fantastično, i nikada neću zaboraviti taj nastup. Svaki sljedeći nastup sa njim je bio prirodan i normalan. Mi smo već dobro poznavali jedno drugo, i umjetnički i ovako kao prijatelji, tako da su mi sljedeći nastupi sa njim bili mnogo laganiji i prijatniji, zato što sam već bila dio njegovog tima. Ja do skoro nijesam mogla ni da vjerujem da je to bila java, a ne san“, dodaje Ivana za Kolektiv.me.

OPERSKA DIVA KOJA JE OSVOJILA HOLIVUDSKU STAZU SLAVNIH

Ali, na tome nije stala.

Ivana se može pohvaliti da je prva operska pjevačica koja je nastupila u Kineskom teatru.

Tako je 2019. godine pjevala na dodjeli zvijezde čuvenoj Lini Vertmiler (prva ženska režiserka, dobitnica Oskara), i ispunila joj jednu od posljednjih želja.

Izvela je Ivana tada dvije operske arije, i tek sada uviđa koliko je bilo važno da prihvati taj poziv, iako je u početku odbila – imala je druge planove, bilo joj je previše komplikovano da na samo nekoliko dana putuje iz Evrope u Ameriku.

Ali...

„Međutim, suprug me je nagovorio da odem, i podsjetio me da taj nastup može biti veoma značajan: i za mene i za Crnu Goru koju predstavljam svuda u svijetu. Tako da sam na kraju otišla u Holivud. Bilo je fenomenalno. Imala sam dva nastupa – Jedan je bio u kineskom teatru, gdje se inače održavaju sve najznačajnije holivudske premijere. Bila sam takođe na premijeri sa cijelom ekipom filma „Irishman“. Narednog dana, oni su mene iznenadili, dali su mi nagradu holivudskog festivala, kao žena koja promoviše umjetnost svugdje u svijetu, i kao žena koja predstavlja sve druge žene svijeta time što se bavi ovim poslom. Bilo je to veliko iznenađenje za mene da dobijem tako prestižnu nagradu, a opet tako mlada“.

Ivana nije zaboravila Crnu Goru, pa je prethodnih godina aktivno radila na tome da operu dovede u našu zemlju, u čemu je uspjela.

Kao muzička urednica Crnogorskog narodnog pozorišta, a u saradnji sa resornim ministarstvom i Fondacijom „Pučini“ - na scenu našeg nacionalnog teatra je dovela prvu pravu italijansku produkciju opere „La Boheme“ Đakoma Pučinija.

Bila je to opera na najvisočijem evropskom nivou, sa velikim profesionalcima.

„Sada imamo prvu opersku produkciju, set, u istoriji Crne Gore. Imamo kostime, rekvizite, scenografiju za operu „La Boheme“, i nadamo se da ćemo uskoro moći i da je ponovimo. Jako sam ponosna na taj projekat, zato što sam uvijek željela da ljudi koji žive u Crnoj Gori imaju priliku da uživaju u jednom takvom projektu. Za mene su istorija i kultura lice države. Imamo velike planove za operska izvođenja u Crnoj Gori“.

A dok čekamo nove projekte, crnogorska publika će imati priliku da čuje Ivanu na tradicionalnom novogodišnjem koncertu u CNP-u.

Spektakl u Podgorici je zakazan za 22. decembar sa početkom u 20 sati, kada će se prvi put predstaviti i novi sastav Kamernog orkestra Crne Gore.

„Ja sam ove godine u avgustu imala priliku da pjevam na Azurnoj obali, imala sam seriju koncerata, koji su bili rezervisani za mali dio publike, nažalost zbog mjera zbog koronavirusa. Nakon toga u septembru, imala sam čast da pjevam u Milanu, sa orkestrom Vivaldi. Pjevala sam muziku novog italijanskog kompozitora, koji ima samo 20 godina – u pitanju je Piergiorgio Ratti. U novembru mjesecu imala sam koncert u Kraljevskoj palati u Đenovi, sa orkestrom Verdi i sa tenorom Fabiom Seraniem. Tako da sam imala priliku iako je vrijeme pandemije, da imam nekoliko nastupa i da se bavim pjevanjem, iako imamo velike restrikcije svuda u svijetu. Što se tiče novogodišnjeg koncerta u CNP-u, publika će imati priliku prvi put da čuje novi sastav Kamernog orkestra, svjetskog violiniste Yury-ja Revich-a i velike zvijezde, dirigenta iz Bečke Opere Sascha-e Goetzel-a, koji će se predstaviti publici, a ja kao umjetnica obećavam veliki spektakl“.

Za 2022. godinu, planovi su veliki.

Od Njemačke do Francuske, do novih koncerata sa Bočelijem.

Ipak, Ivana strpljivo čeka da se situacija sa koronavirusom u svijetu normalizuje, a u međuvremenu uživa u majčinstvu, koje je u potpunosti ispunilo.

„Zajedno sa svojim timom i sa svojim agentima, planiramo nastupe u teatru u Sarlandu. Imala sam poziv prošle godine za nastup u toj operskoj kući, međutim, zbog pandemije je odložen, tako da planiraju najvjerovatnije to za sledeću godinu. Što se tiče drugih nastupa, ima poziva, uključujući i nastupe sa Bočelijem, ali ništa od tih ugovora nije potpisano jer je još uvijek sve neizvjesno zbog situacije sa koronavirsom. Zajedno sa svojim timom i agentima, imamo velike planove i za Crnu Goru i za inostranstvo“, zaključila je Ivana Čanović za Kolektiv.me.