U petak, 27. maja 2022. godine, u KIC-u Budo Tomović promovisana je knjiga mr Marijane Zečević „Toškovićeva Sagrada familija”.

Ustupljena fotografija; Foto: privatna arhiva

U toj kamernoj večeri, multimedijalnosti, otmenosti i katarze, publika je ima priliku da odgleda na video bimu i dio iz opusa Tošković slika, a koji je dijelom sadržan i u knjizi „Toškovićeva Sagrada familija”. „Za Aristotela je katarza kao estetsko pročišćenje, uzvišenje duše kod onog koji posmatra neko umetničko delo”, kako je voditelj Dragan Alorić najavio.

Slike su podijeljene u dva ciklusa, praćene impozantnim muzičkim efektom, ("O Fortuna, Carmina Burana”, Carl Orff i „Waltc Rain” Frederic Chopin), kako je voditelj večeri Dragan Alorić najavio. Dakle, upravo onaj katarzični dio, kako je u knjizi objašnjeno „da Toškovićeve slike sadrže jedan lični i univerzalni bol, opasnu silu strasti, destruktivnu moć koju je fašizam u svojim ideološkim nastojanjima proklamovao, zvukove strahote, krik bića, raskol duše… Slike kojima je ukazao na mračni svijet, primitivno, instinktivno i iracionalno. Stanje duha koje je preživjelo strahote, pri susretu sa zlom, u okrilju ratne neminovnosti i posleratne egzistencijalne zbilje. Na njegovim slikama izražena je jedna istorija ružnoće, ukazujući na zlo kojem smo izloženi, naredni ili kodirani.”

Drugi ciklus odabranih slika, između ostalog, sadrži fovističke boje, koje kako autorka ističe „odbacuju mračni kaput stvarnosti kao enformel, kojima se Tošković oslobađao od zemljane i maslinaste boje, teškog oklopa naturalističke i dokumentarne funkcije doživljaja svijeta. Te boje su kraljevsko plava, porfirna, misteriozno srebrnasta, žuta, boje mjeseca i jarkog sunca, snažne boje kakva je narandžasta i crvena, iz novije faze Toškovićevog slikarstva, kojima se i knjiga završava, jednim jarkim i nasmijanim suncem koje nas pozdravlja”, zaključuje autorka.

Uvodni dio promocije praćen je impozantnim muzičkim efektom, ,,O Fortuna, Carmina Burana”, Carl Orff i Frederic Chopin „Waltc Rain”, tako da je Multimedijalna sala KIC-a „Buda Tomović”, zaista bila u funkciji svoje mutimedijalnosti koju je veče saobrazilo.

O knjizi su govorili: predsjednik Udruženja književnika Crne Gore, pisac i publicista, Novica Đurić, mr Aleksandar Ćuković, mr Milorad Durutović, odlomke iz knjige je čitao voditelj i novinar Dragan Alorić.

Djelo mr Marijane Zečević „Toškovićeva Sagrada familija” je do sada najkompleksnija knjiga koja nam predstavlja, približava i pojašnjava cjelokupnu fenomenologiju Uroša Toškovića (1932‒2019), ocijenio je Novica Đurić.

Autorka knjige o Toškoviću vjeruje da je filosof slikarstva imao dvije linije na stvaralačkom dlanu – Igru i Istinu. Ona razumije kako su ti naizgled nervozni, snažno povučeni potezi ugljena, boje tuša, u stvari svaki na svoj način slikarov krik, zato piše kako se njen slikarski genije nikada nije odrekao od Boga, bez obzira na zalazak u zonu naizgled bogohuljenja. Marijana Zečević vjeruje da je „posredstvom umjetnosti prepoznao sve ono što je božanstveno u čovjeku, prirodi, kamenu, svom živom svijetu koji ga okružuje.

Autorka knjige „Toškovićeva sagrada familija” predstavila je svijet Toškovićeve zagledanosti u lice podsvijesti, kao i onaj svijet koji je sam slikar proživio i na koji je ukazivao kao neminovnost, na razmeđi etike i estetike prekalemljene u svojim suprotnostima”, rekao je on. „Snagom obrazovanja, istančanih nerava za ljepotu pronicanja u nepreglede i ljepote užasa, Marijana Zečević, osjetila je i prepoznala i onaj mir i spokoj Toškovićevih djela, ali i nemir i neobuzdani bunt njegovih slika”, zaključio je Đurić.

„Riječ je o djelu koje je zbog svoje strukture, stila pisanja, ali i samog načina obrade pojedinih aspekata Toškovićevog umjetničkog habitusa, posve prijemčivo, kako stručnjacima i poznavaocima više nego autentičnog opusa ovog autora, tako i laicima i prosto ljubiteljima njegovog likovnog stvaralaštva ali i same ličnosti, a usudili bismo se konstatovati i cjelokupnog fenomena Tošković”, kazao je mr Aleksandar Ćuković.

„Zečević u svojoj analizi obrađuje sve one slojeve nužne za praćenje i razumijevanje Toškovićeve neuhvatljive energije (njenih izvora i amplituda) i neobično kodiranog umjetničkog jezika koji uspijeva zaroniti u suštinu, ne samo lične boli i žrtve, već one sveljudske i sveopšte, kolektivne patnje (drame) koja se, nekom čudnom zakonitošću, očituje kao konstanta lične i kolektivne istorije. Upravo bol i žrtvovanje autorka promatra kao referentne tačke stvaralaštva ličnosti koju obrađuje i na osnovu koje bira simboličan naslov svojoj studiji”, rekao je između ostalog Ćuković.

Naglašava da „autorka Marijana Zečević otkriva nam (ne)poznatog Toškovića. Daje nam mapu jednog neizdrživog, a našeg bola. Suočava nas sa saopstvenim grimasama, poziva na pauzu i dugo razmišljanje. Djelo Toškovićeva Sagrada familija usrdan je poziv na raspravu o fenomenu Tošković i ujedno nezaobilazan izvor za svako dalje tumačenje njegovog nedokučivog opusa. Vjerujem da će ovako kvalitetna studija postati svojevrsni obrazac i norma za pisanje o umjetnicima”.

Kako je objasnio mr Milorad Durutović recenzija nosi naziv „Priručnik za razumijevanje Uroša Toškovića” i ako neko napravi priručnik da to nije mala stvar. Kako je istakao ,,u svoju studiju o slikaru Urošu Toškoviću Marijana Zečević unosi zavidnu erudiciju, temeljno poznavanje klasične kulture, religije, mitologije, istorije umjetnosti, arhitekture, književnosti, filma i filozofije. Bez takvih interdisciplinarnih kompetencija poetika Uroša Toškovića ne bi se ni mogla kvalitetno ispitivati. Na skoro dvjesta strana autorka prodire u najraznovrsnije modalitete Toškovićeve poetike. Jednom je to kretanje ka klasičnom likovnom nasljeđu (Uroš Tošković i Mikelanđelov Strašni sud; drugi put to je detektovanje mnogobrojnih umjetničkih pravaca iz prošlog vijeka na koje se Tošković nadovezuje (Tošković, performans, dadaizam i postmodernizam, Tošković i Pikaso); treći put nalazimo intertekstualno smještanje Toškovića u okvire evropske filozofije i književnosti (Teodiceja – između Dostojevskog i Toškovića); četvrti put autorka traga za Toškovićevim inspiracijama iz prostora rodnog mu jezika i podneblja (Igramo li igru);  peti put to je (mada je, možda, riječ o dominantnijoj temi ove studije) tumačenje arhtepiskih i kosmogonijskih slika i simbola, uopšte, ispitivanje specifične Toškovićeve religijske (kosmičke) koncepcije svijeta (Mit o primitivnom, Centar svijeta, Tošković i Obećana zemlja)”, između ostalog je naveo Durutović.

Promocija knjige Toškovićeva Sagrada familija je proteka i u svečanom uručenju, čime Marijana Zečević postaje i član Udruženja književnika Crne Gore. Tim povodom u svom obraćanju je istakla:

„Knjigom Toškovićeva Sagrada familija postajem član Udruženja književnika Crne Gore i ova knjiga time je i moja životna prekretnica. Udruženje književnika Crne Gore seže od 1946. godine, neposredno nakon Drugog svjetskog rata i datira kontinuirano svih ovih decenija. Ima svoju epohu i istorijat. Dakle, starija je od svih nas ovdje, večeras, učesnika, starija je i od Univerziteta. Mnoga značajna književna imena su članovi ove institucije. Time sam počastvovana i privilegovana što postajem i ja član tog trijumvirata, posrijedi kojeg je Crna Gora, književnik i Udruženje kao stožer tog duha”.