Fizička sprema u ekipnim ali i individualnim sportovima u velikom broju slučajeva je odlučujući faktor na putu ka dobrim rezultatima.

Foto: arhiva, KK Mornar Bar

Jedan od onih koji mnogo vremena posvećuje pripremi sportista, većim dijelom košarkaša, je Podgoričanin Dragan Gačević.

Četrdesetjednogodišnji kondicioni trener govorio je za Meridian Sport o svojoj izuzetno bogatoj karijeri tokom koje je radio sa vrhunskim sportistima, ali i prirodi svog posla.

U današnje vrijeme fizička sprema je sve bitniji faktor u svim sportovima. Na koji način pripremate ekipu?

Bavim se poslom kondicionog trenera u košarci već 15 godina i mogu reći da je svake sezone pripremni period izgledao drugačije. Razlozi za to su različiti. Sastav ekipe, različiti zahtjevi tj zadaci koje treba riješiti u treningu, različiti uslovi za trening su ono što je bilo drugačije svake sezone. Uz to i moja filozofija treninga se mijenjala uz nova naučna saznanja i nove trendove koji su se pojavljivali svih ovih godina. Ja sam kreirao neki svoj stil rada, koji je prepoznatljiv ali isto tako promjenjljiv i podložan korekcijama u zavisnosti od okolnosti. Pratim trendove ali im svakako ne robujem i smatram da jednostavne stvari ne treba komplikovati da bi izgledale atraktivno. To je zamka u koju mlađe i neiskusne kolege mogu upasti u moru informacija koje su dostupne na internetu.

Koliko vremena igrači posvećuju Vašem načinu treninga?

Trajanje samog treninga je takođe promjenljivo u zavisnosti od perioda u sezoni kao i od ciljeva datog treninga. Kada je u pitanju rad sa ekipom, u pripremnom periodu je to nešto duže. Treninzi snage u teretani u pripremnom periodu od sat do sat i 30, dok se treninzi kondicije na terenu sprovode nekada kao pojedinačni trening i tada traje nešto duže, npr sat do sat i 30, a nekada integrisani u košarkaški trening kada traju nešto kraće, npr 30-45’.

Kada krene sezona i utakmice, treninzi snage traju nešto kraće, 30-45 minuta, dok se kondicija sprovodi kroz košarkaške vježbe. U tom periodu ja radim pripremu za trening i zagrijevanje koje traje od 20-30’ po treningu.

Radili ste individualno sa velikim brojem igrača, između ostalih i sa Nikolom Vučevićem? Koliko je teško pripremiti igrača koji igra u najjačoj ligi na svijetu?

Radio sam sa više košarkaša iz Crne Gore i inostranstva, ali poslednjih 6 godina ekskluzivno sa Nikolom Vučevićem. Jako je zahtjevno, ali je prije svega velika čast raditi sa takvim čovjekom i sportistom.

Njegov pripremni period je jako specifičan jer u zavisnosti od plasmana njegove ekipe može trajati od 2 pa i do 4 i po mjeseca, što je jako dug period. Nakon što se potpuno odmori 2 nedelje, krećemo sa prvim aktivnostima, prolazimo različite faze pripreme i postepeno podižemo obim pa intenzitet rada. Uz praktikovanje drugih aktivnosti, kao što su plivanje, veslanje, tenis, borilački sportovi, vožnja bicikla i slično, ja koordiniram i učešće drugih stručnjaka u tom procesu, od košarkaških trenera, fizioterapeuta, kiropraktičara, nutricioniste i tako dalje.

Fizički zahtjevi NBA lige su jako visoki, ali Nikola se godinama unazad jako dobro nosi sa tim, čak i dominira u nekim fizičkim segmentima igre, kao npr skok. Nikola je pravi primjer za mlade sportiste, kako treba se ponaša pravi profesionalac.

Period za nama je bio izuzetno težak zbog pandemije. Kako ste se Vi snašli u toj situaciji?

Prije svega, nadam se da je taj period iza nas i da se neće vraćati. Bilo je jako teško i zahtjevno, putovanja su bila teža i zahtjevnija nego inače. Ne znam ni sam koliko puta sam uradio PCR test, ali sigurno je taj broj trocifren. Kada je u pitanju trening, imao sam samo jedan slučaj da nakon prelezanog virusa igrač ne dobije dozvolu da se vrati trenažnim aktivnostima, a u ostalim slučajevima taj period povratka na teren nakon dozvole ljekara je trajao od jedne do 3 nedelje, u zavisnosti od težine simptoma. Svakako, vrlo rizičan period je za nama, čije će se posledice sagledavati i u narednom periodu.

Iza sebe imate zavidnu karijeru. Postoji li razlika između rada u inostranstvu i u Crnoj Gori?

Od 14 sezona iza mene 7 sam proveo u Crnoj Gori, a 7 van nje.

Najviše razlika ima van terena, kada je u pitanju organizacija života. Što se tiče samog rada, ne bih rekao da postoje velike razlike. Svakako da blizina porodice i prijatelja može pozitivno da utiče i na sami rad, ali najveću razliku prave uslovi za rad u datom klubu.

Postoji li neki angažman koji biste posebno izdvojili?

Ne bih izdvajao nijedan angažman kao bolji ili lošiji od drugih. Svaki klub u kojem sam radio ima posebno mjesto u mom srcu.

Prvu pravu šansu sam dobio u Budućnosti, klubu iz mog grada i to ću zauvjek pamtiti, napustio sam ljetnji posao u Americi da bih se vratio i prihvatio posao. Proveo sam 5 divnih godina i učestvovao u vraćanju Budućnosti na najveću scenu.

Nakon toga sam 4 godine proveo u Crvenoj Zvezdi, doživio nevjerovatne trenutke, osjetio nevjerovatnu količinu emocija prema klubu na svakom koraku, stekao punu afirmaciju a klub je osvojio 9 trofeja u tom periodu.

Nakon toga 2 i po godine u Bajernu je bilo veliko iskustvo, najviše životno, a takođe jako uspješno, 2 puta smo bili prvaci Njemačke.

Poslednje 2 sezone sam proveo u Mornaru iz Bara, gdje sam dočekan sa velikim uvažavanjem i sjajnim gostoprimstvom po kojem se klub prepoznaje i to treba istaći. Klub ima vrhunske uslove za rad, pamtiću zauvjek sjajno druženje i neke velike pobjede kako u Aba ligi tako i u Evropi!