Kao da nam nije dosta konstantnog straha od pojave novih pandemija koje uzrokuju virusi.

Foto: Ilustracija/ Unsplash.com

Ali i činjenice da opasne bakterije počinju da budu sve otpornije na antibiotike, sada se pojavila i dodatna prijetnja – smrtonosne gljivice koje su počele da imaju polni odnos.

2009. godine je u ušnom kanalu 70-godišnje Japanke otkrivena do sada nepoznata vrsta gljivica. Nažalost, kasnije se shvatilo da Candida auris predstavlja prijetnju za zdravlje ljudi, a u međuvremenu se proširila svijetom i postala otporna na brojne ljekove.

Novo istraživanje je pokazalo da se ova gljivica i razmnožava na neočekivan način; što pak može imati ozbiljnih posljedica.

Krenule su da se polno razmnožavaju

C. auris ne spada u korisne gljivice poput kvasca. Često je nalazimo u bolnicama i kod onih s oslabljenim imunitetom. Nažalost, ne ostaje samo u uvu, može ući i u krvotok; pri čemu, bez djelotvornog antimikotika, pacijenti mogu da umru. Antimikotici su ljekovi koji uništavaju ili sprečavaju rast gljivica.

Kvasci se većinom razmnožavaju nepolnim putem, iako postoji i nekolicina koja se razmnožava binarnom deobom. Ali naučnici sa Univerziteta Mekmaster u Kanadi otkrili su kod C. auris dokaze polnog razmnožavanja; što bi moglo da rezultuje još većom otpornosti na ljekove i otpornijim sojevima gljivica.

"Do sada nije bilo dokaza o polnom razmnožavanju kod C. auris. Ova je studija identifikovala ograničene, ali nedvosmislene dokaze o rekombinaciji u ukupnom uzorku", napisali su stručnjaci u istraživanju.

Do rekombinacije, odnosno preslaganja genetskih informacija, obično ne dolazi putem nepolnog razmnožavanja. Iako ih nismo uhvatili "na djelu", ideja da se C. auris povremeno polno razmnožava zapravo nije tako neobična kao što zvuči.

Već znamo da se mnogo poznatija vrsta Saccharomyces cerevisiae (kvasac koji se koristi u pekarstvu, proizvodnji vina i pivarstvu) povremeno upušta u polne odnose; posebno u stresnim uslovima, stoji u istraživanju.

"To može zvučati zastrašujuće, ali radi se o maču sa dvije oštrice"

Stoga, mada naučnici nisu vidjeli tačan moment reprodukcije, uspjeli su da analiziraju gljivične i mitohondrijske gene u 1285 sojeva gljivica. To im je omogućilo uvid u genetske razlike između pet vrsta C. auris, kao i unutar samih vrsta.

Oni su pronašli određene rekombinacije, ali većina se dogodila prije nego što se kvasac podijelio u vrste gljivica. Neke su naizgled izgubile sposobnost parenja, dok su druge imale ograničenu rekombinaciju. Dakle, iako ove gljivice povremeno imaju polni odnos, to zapravo nije jako česta pojava. No, čak i rijedak slučaj polnog odnosa može dovesti do otpornosti na ljekove ili drugih komplikacija.

"Istraživanje je pokazalo da se ova gljivica u nekom trenutku rekombinirala i da do toga može doći i u prirodi, što omogućuje brzo stvaranje novih genetskih varijanti", rekao je genetičar Jianping Xu sa Univerziteta MekMaster.

"To može zvučati zastrašujuće, ali to je mač sa dvie oštrice. Budući da sada znamo da se mogu rekombinirati u prirodi, mogli bismo vjerovatno da napravimo repliku procesa u laboratoriji, što bi moglo da nam omogući razumijevanje genetske kontrole i otpornosti na ljekove i potencijalno drugih osobina koje ovu gljivicu čine tako opasnim patogenom", dodao je.