Jednog dana, naše Sunce će umrijeti. Pošto smo mi stanovnici Sunčevog planetarnog sistema, pitanje kada i kako će se to desiti, veoma nas zanima. Naravno, malo je vjerovatno da ćemo biti tu da to doživimo ali, pošto je ovo naš dom, želimo da znamo šta će na kraju sa njim biti.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Osim zadovoljenja puke radoznalosti, modeli evolucije zvijezda mogu nam pomoći da razumijemo kosmos i naše sopstveno mjesto u njemu.

„Ako ne razumijemo sopstveno Sunce – a ima mnogo stvari koje o njemu ne znamo – kako možemo očekivati da razumijemo sve druge zvijezde koje čine našu divnu galaksiju“, naglašava astronom Orla Krivi iz Opservatorije na Azurnoj obali u Francuskoj.

Već do detalja znamo šta će se u budućnosti događati sa našim Suncem. Nastaviće da se zagrijava u narednih nekoliko milijardi godina, i na kraju će ostati bez vodonika u svom jezgru.

Jezgro će početi da se skuplja, što će dovesti još više vodonika oko jezgra, i formirati vodoničnu školjku. Onda će ovaj vodonik početi da se fuzioniše i baca helijim u jezgro – što je proces koji se naziva sagorijevanje školjke.

Tokom ovih procesa, spoljašnja atmosfera Sunca će se proširiti, možda čak i do Marsove orbite, pretvarajući ga u crvenog džina. Na kraju će mu ponestati vodonika i helijuma, izbaciće sav svoj spoljašnji materijal i formirati planetarnu maglinu, a jezgro će se pretvoriti u bijelog patuljka, kome će trebati trilioni godina da se potpuno ohladi.

Ali vrijeme završetka života zvijezde zavisi od njenih individualnih karakteristika. Što se našeg Sunca tiče, za procjenu vremena kada će stvari krenuti nizbrdo uvijek su nam dragocjeni različiti podaci.

Najbolji način da se to dokuči je traženje zvijezda nalik Suncu u različitim fazama njihovog života u Mliječnom putu, a zatim te podatke utkati u vremensku liniju koja predstavlja prošlost i budućnost naše zvijezde.

Zahvaljujući najnovijim podacima koje je objavila Evropska svemirska agencija u okviru projekta "Gaia" koji mapira istoriju Mlečnog puta, sada imamo najdetaljniji vremenski okvir života našeg Sunca do sada.

Primarna misija projekta "Gaia" je da mapira Mliječni put što je preciznije moguće, a za taj zadatak se koriste najsavremeniji instrumenti. Prati se položaj i kretanje zvijezda na nebu, uz detaljna zapažanja sjaja i spektralne klasifikacije svake zvijezde.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Ove vrijednosti se mogu koristiti za određivanje faktora kao što su hemijski sastav i temperatura. Takođe se mogu predstaviti na grafikonu poznatom kao Hercšprung-Raselov dijagram, koji daje procjenu starosti zvijezde.

Masa zvijezde se zapravo ne mijenja kako stari, ali njihova temperatura zbog nuklearne fuzije koja se odvija u jezgru, se značajno mijenja, što se bilježi kao promjene u sjaju.

Naše Sunce je klasifikovano kao zvijezda glavne sekvence tipa Ge, ili žuti patuljak (iako zapravo nije žuto), i prilično je tipičan primjer te vrste.

Staro je oko 4,57 milijardi godina, ili otprilike na polovini svog životnog vIJeka glavne sekvence. Takođe je sposoban za termonuklearnu fuziju jezgra, stvarajući površinsku temperaturu od 5.772 Kelvina. To znači da bi gledanje na druge zvijezde tipa G trebalo da nam da prilično dobru ideju o tome kako će naše Sunce da nastavi da troši svoje gorivo i kada bi na kraju moglo da nestane.

Astronom Orla Krivi i njen tim su u najprije počeli da češljaju podatke iz projekta "Gaia" jer su željeli precizna posmatranja zvijezda sa relativno 'hladnijim' temperaturama – između 3.000 i 10.000 Kelvina. To je zato što zvijezde sa niskim temperaturama imaju tendenciju da budu manje i žive duže od onih toplijih. Posmatranje hladnijih zvijezda, stoga, potencijalno može otkriti više o istoriji i zvjezdanoj evoluciji Mliječnog puta i šireg Univerzuma.

Pošto ovaj temperaturni opseg uključuje zvijezde poput Sunca, podaci bi se mogli koristiti za pronalaženje zvijezda sa sličnom masom i hemijskim sastavom kao Sunce. Ovo je rezultiralo sa 5.863 zvijezde nalik Suncu na cijelom Hercšprung-Raselovom dijagramu, od veoma mladih do veoma starih.

Identifikujući samo zvijezde koje najviše nalikuju Suncu, Krivi i njene kolege su uspjele da potvrde vrijeme njegovog nestanka.

U velikoj mjeri u skladu sa prethodnim projekcijama životnog vijeka Sunca, njegova temperatura će dostići vrhunac na oko osam milijardi godina starosti. Transformisaće se u zvijezdu crvenog džina kada bude staro oko 10 do 11 milijardi godina.

Sudeći po ovim podacima, životu na Zemlji, ostalo je na raspolaganju samo oko milijardu godina, osim ako ne uradimo nešto katastrofalno glupo, ili nam se nešto katastrofalno ne dogodi. To je zato što Sunce povećava sjaj za oko 10 odsto svakih milijardu godina; što znači da se i temperatura povećava. Ta promjena djeluje kao prilično mala, ali će učiniti Zemlju nenastanjivom za život kakav poznajemo.

Ali za astronome ima još posla. Novi "Gaia" katalog zvijezda sličnih Suncu mogao bi, za početak, da nam kaže više o tome kako i zašto smo uopšte ovdje. Možemo naučiti da li se sve zvijezde slične Suncu ponašaju na isti način, na primjer. I, što je još važnije, potražiti još neki planetarni sistem koji liči na Sunčev sistem.

U ovom trenutku, nismo pronašli nijedan sistem koji bi izgledao sposoban da prihvati tehnološki napredan život kakav poznajemo. Ali odgovori su tamo, ako uspijemo da ih nađemo.