Hipokrat, otac medicine, smatrao je da su med, vazduh i voda lijek za sve ljudske tegobe.

Foto: Ilustracija, Pexels

Iz vremena u kojem je živio pojavljuju se prvi pisani tragovi o primjeni pčelinjih proizvoda u medicinske svrhe. Danas taj način liječenja nazivamo apiterapijom.

Apiterapija (apis – pčela; therapeia – liječenje) je komplementarna naučna disciplina tradicionalne medicine, koja objedinjuje preventivne i terapijske metode.

Prije započinjanja apiterapije potrebno je utvrditi da li postoji alergija na pčelinje proizvode, kako bi se izbjegle neželjene posljedice mogućih alergijskih reakcija i anafilaktičkog šoka.

MED

Brojna istraživanja su pokazala da med u određenim uslovima ispoljava antimikrobno, antioksidativno, antiinflamatorno, imunomodulatorno i antitumorsko djelovanje

Smatra se da antimikrobna aktivnost meda potiče od vodonik-peroksida, koji u medu nastaje radom pčelinjeg enzima glukoza-oksidaze. Zanimljiv je podatak da enzim nije aktivan u koncentrovanom medu, tako da razblaženi med pokazuje veću aktivnost vodonik-peroksida. On inhibira i patogene iz hrane, pa u kombinaciji s drugim sinergističkim sastojcima hrane smanjuje rizik od trovanja izazvanog bakterijskim toksinima.

Antioksidativna svojstva meda su značajna i potiču od većeg broja antioksidativnih jedinjenja koja su uglavnom prisutna u malim koncentracijama: glukozaoksidaze, katalaze, askorbinske kisjeline, flavonoida, fenolne kisjeline, derivati karotenoida, organskih kisjelina, aminokisjelina i proteina. Ustanovljeno je da unos meda ima veći antioksidativni efekat odkonzumacije crnog čaja.

Mnoge osobine meda ukazuju na to da bi se mogao koristiti kao sredstvo za tretman rana – sadrži dovoljnu količinu vlage, ima antibakterijsko dejstvo, ne izaziva lokalnu iritaciju oboljelog tkiva. Kako je lako dostupan predstavlja idealno sredstvo za prvu pomoć. Takođe stimuliše regeneraciju i smanjuje ožiljno tkivo. Djeluje na rane različitim mehanizmima – osmotskim pritiskom (visokom koncentracijom šećera), oksidativnim djelovanjem (vodonik-peroksidom), stimulacijom lučenja inflamatornih citokina (interleukin 1β i 6) i TNF-a iz monocita čime se podstiče regeneracija tkiva.

U literaturi su zabilježena i klinička istraživanja primjene meda za liječenje ulkusa kože, izazvanog bakterijom Staphylococcus aureus, kod osoba koje su alergične na antibiotike.

Foto: Ilustracija, Pixabay

Med pokazuje imunomodulatorno i antimumorsko djelovanje, stimulišući razmnožavanje T-limfocita I aktivaciju neutrofila u ćelijskoj kulturi.

Potrebno je i istaći pozitivan terapijski efekat na upalu sluznice izazvanu terapijskim zračenjem pri liječenju tumora. Efekat je naročito povoljan kod primjene meda na sluznicu usne duplje i ždrijela. Takođe je zabilježeno i probiotsko dejstvo meda. Naime konzumiranje meda stimuliše porast specifičnih Bifidus i Lactobacillus bakterija u digestivnom traktu. Najbolje probiotsko dejstvo pokazao je kestenov med.

Najzdravijim medom na svijetu smatra se manuka med, koji se dobija od cvijeta grma manuka (Leptosperum scoparium), autohtone biljke sa Novog Zelanda. U julu 2007. FDA je odobrila upotrebu ove vrste meda za liječenje rana i opekotina.

Med se ne smije koristiti kod djece mlađe od godinu dana, zbog moguće pojave botulizma.

MATIČNA MLIJEČ

Matična mliječ predstavlja jedan od nacijenjenijih pčelinjih proizvoda, vrlo složene strukture. Luči se iz mandibularnih i hipofaringalnih žlijezda mladih pčela radilica.

Sadrži osam od devet esencijalnih aminokisjelina, a najveći udio zauzimaju lizin, prolin i glutamin. Bogata je mineralima (K, Na, Fe, Zn, Ca) i vitaminima (B5, B3, B2, B1, E, C).

Matična mliječ pozitivno utiče na centralni nervni sistem, kardiovaskularni i reproduktivni sistem. Pokazuje imunomodulatorno, antioksidativno I antimikrobno djelovanje.

Pri odabiru preparata matične mliječi potrebno je voditi računa o tome kolika je koncentracija 10-HAD kisjeline u njoj, kao i u kom se obliku nalazi. Liofizirani oblik je stabilniji, a samim tim i efikasniji u odnosu na svježu matičnu mliječ.

Za postizanje maksimalnog dejstva, preporučuje se uzimanje matične mliječi 20-90 dana u kontinuitetu, ujutro nakon doručka. Doza varira zavisno od uzrasta – od 500 mg do 2000 mg na dan.

Foto: Ilustracija, Pexels

PROPOLIS

Propolis je smolasti pčelinji proizvod, koji se smatra prvom linijom obrane pčela od različitih štetnih uticaja. U propolisu je do sada otkriveno više od 300 različitih sastojaka, 22 minerala, 7 vitamina, ali sastav mu još uvijek nije do kraja istražen. Najvažnije aktivne supstance propolisa su polifenolna jedinjenja – flavonoidi (galangin, kvercetin, kempferol, pinocembrin). Zahvaljujući svom sastavu propolis se koristi u liječenju bakterijskih, virusnih i gljivičnih infekcija. Značajno je istaći da mikroorganizmi na njega ne mogu stvoriti otpornost.

Upotreba propolisa pokazala se djelotvorna u liječenju promuklosti, paradontoze, oralne kandidijaze I halitoze.

PČELINJI OTROV

Postoje dokazi da pčelinji otrov reguliše rad endokrinih žlijezda, smanjuje nivo holesterola u krvi, snižava očni pritisak, povećava nivo hemoglobina. Najdjelotvorniji unos pčelinjeg otrova je direktno ubodom pčele, ali najjednostavniji način primjene je nanošenjem masti od pčelinjih otrova.

Alternativna medicina razvila je metodu liječenja hroničnih bolnih stanja ubodima pčela u akupunkturne tačke. Istraživanja su pokazala da apipunktura može biti djelotvorna alternativna metoda liječenja neuropatija, posebno kod onih pacijenata koji slabo reaguju na analgetike. U liječenju se danas primjenjuju brojni apitoksinski preparati za subkutanu i intravensku primjenu, ili se na bazi otrova izrađuju masti i kreme.

Primjena pčelinjeg otrova je kontraindikovana kod djece mlađe od 14 godina, trudnica, dojilja, oboljelih od hepatitisa i tuberkuloze, kao i kod osoba koje su na antikoagulantnoj terapiji. Apiterapija, kao savremena, integrativna metoda u funkciji zdravlja čovjeka, zauzima sve značajnije mjesto u savremenom pristupu brizi o zdravlju ljudi. Iako postoji određeni broj studija koje dokazuju efikasnost apiterapije, potrebno je još vremena kako bismo došli do potpunog razumijevanja mehanizma djelovanja. Zbog velike dostupnosti i niskih cijena pčelinjih proizvoda, apiterapija ima veliki potencijal za liječenje brojnih bolesti.

Piše: dr pharm. Milica Mrkaić