Da na mladima svijet ostaje svjedoči i mlada Nikšićanka, Teodora Radunović.

Foto: Ustupljena fotografija, privatna arhiva

Teodora Radunović, mlada Nikšićanka, na najljepši mogući način čestitala je rođendan svom gradu Nikšiću, tako što mu je posvetila pjesmu punu emocija. Ona svoj grad poistovjećuje sa umjetnicima koji su se u Nikšiću izrodili, a među njima su Vito Nikolić i Miladin Šobić.

Za dijete koje još uvijek pohađa Osnovnu školu, možemo reći da je Teodora već shvatila čime želi da se bavi u budućnosti.

Pored violine, ona piše pjesme.

Teodora nam je svojim stihovima koji su puni ljepote i bogatstva prirode, a i istorijom grada u kom živi, prenijela jednu pravu iskrenu ljubav.

"Teodora je učenica Osnovne škole "Luka Simonović" i odličan je đak. Pohađa i muzičku školu "Dara Čokorilo". Talentovana je i divno svira violinu."

Njena velika ljubav prema poeziji ubrzo će biti pretočena na stranice knjige, jer, kako kaže, uskoro izlazi njena zbirka pjesama.

Nesumnjivo je da je Teodora jedan veliki talenat, ali i da je Nikšić bogatiji za još jednog umjetnika.

Želja joj je, kako dodaje, da napiše knjigu o svojoj Crnoj Gori, a mi joj u tome želimo svu sreću i nesebičnu podršku, pa da jednoga dana njene pjesme nađu u našim antologijama.

Doljenavedeni stihovi su iz njene pjesme.

"MOJ NIKŠIĆ"

Nikšić moj, k'o biser sija, obasut dobrotom milih ljudi, velikog srca i dobre ćudi.

O, Nikšiću ljepotane tebi nema vala mane.

Ne znaš gdje ćeš prije poći da uživaš u punoći prirodnih ljepota tvojih, jezera, rijeka, planina, srce ti ispuni milina.

Svako ko ti jednom dođe, taj poželi da se vrati i u lijepi Nikšić svrati.

Kod stranaca što nam dođu nijesu brda tako tvrda, pa ne mogu da povjeruju u naša prirodna čuda.

Naš je Ostrog svetilište kome se svi na svijetu dive i dolaze da se mole za mrtve i žive.

Trebjesa, nam kao vila svima draga, svima mila. Ljepotama prirode svoje izazove nas sve iz kuća da pročistimo naša pluća.

Priroda zbilja nije žalila, Nikšić je svim ljepoma obdarila.

Carev most je ukras pravi, mnogi su ga opjevali.

U Nikšiću najljepše lipe cvjetaju, pa svojim neodoljivim mirisom opijaju ljude što šetaju.

Tako tim mirisom koji šire u svačiju dušu zavire.

Požele svi pronaći slobodnu klupu ispod njene mirisne krošnje i u miru vrate uspomene na dane prošle.

Grad pun života i radosti, ispunjen snagom i ljepotom mladosti.

U njemu se mnoge generacije smijeniše i velike intelektualce iznjedriše.

Grad sportista i pjesnika, uvaženih umjetnika.

Grad heroja, velikana ponosni smo sa svih strana.

U Nikšiću muzičari napraviše dobre stvari.

Šobić i njegove balade poznate širom estrade.

Poštovanje našem Šobiću što divno pjeva o Nikšiću.

Ljubo Čupić, heroj naš iz istorije Nikšića o njemu ćeš puno da saznaš.

Taj je junak pred neprijateljem ponosno sa osmijehom stao i za Nikšić život dao.

Pamtiće se uvijek stihovi Vita Nikolića, vječitog pjesnika iz Nikšića.

Raduj se, cvjetaj moj voljeni grade nek se ponose sa tobom genercije i stare i mlade.

Ponosna sam na svoj Nikšić grad i poklanjam mu za rođendan ovu pjesmu sad.

Gdje god da pođem, opet ću ti doći jer niđe nijesu tako tihe noći.

Eto tako neka svi znaju, kakvo je bogatstvo živjeti u mom zavičaju.