Snovi sazdani od iskrenih želja, emocija,... zvijezda vodilja su od koje ne odustaju samo uporni pojedinci.

Ustupljena fotografija; Foto: privatna arhiva

Piše: Marija Bojović

I granica nema, sve dok duboko vjerujete da ste na pravom putu, bez obzira na niz nepredviđenih okolnosti, koje vas mogu sputati na putu do cilja.

Odrastajući u Podgorici, Lorena Janković je uvijek imala velike snove, čiji se počeci vezuju za umjetnost – muziku.

Od djetinjstva, scena je bila mjesto gdje je posebno uživala. Usavršavajući solo pjevanje, publika je upoznala na mnogobrojnim regionalnim i internacionalnim festivalima.

„Još od malih nogu je postojala želja da jednog dana budem dio muzičkog svijeta, a kako sam sazrijevala, shvatila sam da želim i profesionalno da se bavim muzikom. Pjevački sam se oprobala u raznim muzičkim žanrovima, ali sam se najviše pronašla u klasičnoj muzici“, ističe Lorena na početku razgovora za Kolektiv.me.

Ustupljena fotografija; Foto: privatna arhiva

PRELOMNI MOMENAT I UPIS NA PRESTIŽNI UNIVERZITET

Ne želeći da odustane od svojih snova, ova talentovana Podgoričanka je znala da je čeka teška životna odluka – napustiti Crnu Goru i napraviti veliki korak izvan svoje zone komfora.

Tako se dana može pohvaliti činjenicom da pohađa Univerzitet za muziku i izvođačke umjetnosti u Beču.

„Operskom tj. klasičnom pjevanju sam se maksimalno posvetila u Srednjoj muzičkoj školi, imajući ideju i ambiciju da školovanje i ostale vidove usavršavanja nastavim u inostranstvu. I taj čuveni prelomni momenat bio je zapravo moj upis na prestižni Univerzitet u Beču. Tada više nije bilo sumnje da li je to pravi put i opredjeljenje za mene“.

Ustupljena fotografija; Foto: privatna arhiva

Pomenuti Univerzitet u Beču je osnovan davne 1817. godine, i predstavlja jedan od najrenomiranijih Univerziteta iz oblasti muzike, pozorište i filma.

Tako studenti iz više od 70 zemalja imaju priliku da se usavršavaju i ujedno budu u centru kulturnih zbivanja, kojih u ovoj zemlji ne fali.

Kako naglašava Lorena, sam prijemni ispit nije bio nimalo jednostavan – procedura traje čak nekoliko dana, uz eliminacione runde, a samo pjevanje nije jedan od preduslova za upis.

„Više je razloga zašto sam se baš odlučila za ovaj Univerzitet. Nalazi se u gradu kulture koji umjetnike može samo još više da inspiriše za stvaranje i napredak. Takođe je više puta proglašen za  jedan od najboljih Univerziteta za muziku na svijetu. Iako je prijemni ispit bio prilično zahtjevan, vjerovala sam u sebe i jer sam svjesna da u životu ne postoji mnogo prilika za pokušaje ostvarivanja svojih snova. Procedura nije jednostavna, jer ispitivanje traje nekoliko dana iz više eliminacijskih rundi. Pored pjevanja, provjeravali su znanje jezika, solfeđo, kao i fizičke i glumačke sposobnosti“, objašnjava naša sagovornica.

Ustupljena fotografija; Foto: privatna arhiva

Iza nje je već jedna završena studijska godina.

Svaki dan na Univerzitetu je, otkriva nam, veoma sadržajan, jer pored obaveznih predavanja i časova, izdvaja vrijeme i za vježbanje. Nerijetko se dešava da tamo provede cijeli dan uz manje pauze.

Ipak, uz motivaciju i ljubav prema muzici, ništa joj nije teško.

Očekivanja vezana za atmosferu u gradu kao i uslove na Univerzitetu su joj, priznaje, bila velika.

„Najveću nesigurnost mi je stvarala pomisao da započinjem samostalan život u potpuno novoj sredini, na drugom govornom području. Nisam bila sigurna jesam li dovoljno zrela da iz svog toplog i bezbrižnog doma, iz jedne zone komfora odem u skroz nepoznato. Sada nakon godinu dana mog života u Beču, mogu sa sigurnošću da kažem da sam se potcijenila i da sam baš ovako zamišljala svoj život u ovim godinama. Zatekla sam dobru energiju koja me pokreće, i mislim da je to jako važna karika u životu svakog mladog bića“.

Kada je stigla u Beč, prisjeća se, pred njoj je bio i jedan poseban izazov – učenje jezika.

U trenutku kada se doselila, njemački jezik joj je bio stran, što joj je otežavalo neke svakodnevne stvari – kao što su komunikacija sa kolegama, predavanja...

Ali, uz intenzivne časove i konverzaciju, danas bez problema može da isprati sva predavanja na njemačkom jeziku, što joj znatno olakšava cjelokupno funkcionisanje.

„Kada sam se tek doselile u Beč, jezik mi je bio najveća prepreka. Bilo mi je jako teško uklopiti se, što je i razumljivo naravno. Međutim, zahvaljujući intenzivnim časovima kao i svakodnevnoj komunikaciji  sa ljudima, mogu se pohvaliti da jezik skoro više i ne smatram “problemom”. Sada imam sva predavanja na njemačkom i mogu ih uz malo veću dozu koncentracije nesmetano pratiti“.

Ustupljena fotografija; Foto: privatna arhiva

„KAO ZEMLJA ZASLUŽUJEMO KULTURNI PROGRES“

A za svaki dalji napredak, neophodna je i neprestana inspiracija, koju naša sagovornica ne „crpi“ samo iz jedne osobe, već više njih.

Svi vrhunski muzičari su, dodaje, na nekom polju posebno fantastični, te im se može samo diviti.

Ali, svima je zajedničko jedno – muzikalnost i velika ljubav prema poslu za koji su se školovali.

„Inspiraciju ne vidim samo u jednoj osobi, već ih ima više. Svi vrhunski muzičari su na nekom polju posebno fantastični, da ne kažem genijalni, te im se mogu samo diviti. Amerikanka, Lisette Oropesa, mi je trenutna inspiracija ne samo zbog izvanrednih pjevačkih sposobnosti, već i zbog spontanosti i opuštenosti na sceni koju posjeduje. U svakom njenom izvođenju se osjeća velika muzikalnost, kao i velika ljubav prema svom poslu“, kaže za Kolektiv.me.

Uz različite projekte u kojima će imati priliku da učestvuje, Lorena će se u narednom periodu najviše posvetiti svom usavršavanju na mnogobrojnim poljima.

Planova i snova ima mnogo, a da li je u tim planovima i povratak u Crnu Goru?

Želja postoji, ali...

„Uz različite projekte u kojima ću imati priliku da učestvujem, u narednom periodu ću se najviše posvetiti svom usavršavanju na različitim poljima. Da postoji mogućnost da se bavim operskim pjevanjem u svom rodnom kraju, zasigurno da bih željela da se vratim i tu nastavim sa životom. Nažalost, te mogućnosti trenutno nisu dostupne, ali se nadam da će se jednog dana i naša umjetnička scena obogatiti za još jedno muzičko polje, jer kao zemlja zaslužujemo kulturni progres i širenje umjetničkih pravaca!“

Ustupljena fotografija; Foto: privatna arhiva

Sa svojih nepunih 20 godina, Lorena nije dozvolila da joj bilo kakve prepreke „sruše“ put do snova, pa tako svojim vršnjacima savjetuje da iskoriste svaku priliku koja im se pruži.

Izlazak iz zone komfora donosi neizvjesnost, ali neizvjesnost koja ne mora uvijek sa sobom nositi negativna iskustva, čak naprotiv.

Vjera u sebe je presudna.

„Moj savjet je da se oprobaju u svakoj prilici koja im se pruži. Ukoliko se ne snađu u inostranstvu, uvijek se mogu vratiti Crnoj Gori. Ako ne pokušaju, neće spoznati takav vid izazova, izaći iz svoje “comfort” zone i saznati sve svoje mogućnosti, jer čovjek dok ne proba ne može znati šta sve može. Treba da vjeruju u sebe i da probaju, jer imamo samo ovaj jedan život“, zaključila je Lorena Janković za Kolektiv.me.

⇒ ⇒ Ovaj tekst je finansiran kroz Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija, a koji realizuje Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija;