Prije tačno 30 godina, 3. decembra 1992. godine Nil Papvort poslao je prvi SMS i to putem računara. 

Foto: Ilustracija, Pixabay

"Srećan Božić", stajalo je u prvoj poruci koju je Papvort poslao kolegi Ričardu Džarvisu. Prvi zvuk "bip" za notifikaciju prijema SMS poruke upotrijebila je Nokia 1993. godine.

Nil Papvort je, dok je radio za sada nestalu kompaniju za IT usluge Sema Grup Telekoms, bio dio tima koji je razvijao "servisni centar za kratke poruke" (SMSC) za britansku telekomunikacionu kompaniju Vodafon.

U to vrijeme, Sema Grup se nadala da će te kratke poruke koristiti kao uslugu pejdžinga.

Nakon što je Papvort instalirao sistem na lokaciji zapadno od Londona, sjeo je za kompjuterski terminal i poslao jednostavnu poruku na mobilni telefon Ričarda Džarvisa, direktora Vodafona, koji je bio na prazničnoj zabavi.

„Uopšte se nije činilo važnim“, rekao je Papvort kasnije. Za njega je to bilo samo da obavi posao i da se uvjeri da softver koji su razvijali godinu dana radi.

Ubrzo nakon slanja prvog SMS-a Papvort je primio poziv sa božićne zabave, što je značilo da je softver radio. Tadašnji mobilni telefoni još uvijek nisu mogli da šalju povratne poruke.

Godinu dana poslije toga, Nokia je napravila prvi mobilni telefon sa SMS funkcijom, ali poruke (ograničene na 160 karaktera zbog ograničenja propusnog opsega) mogle su da se šalju samo unutar iste mobilne mreže. Slanje poruke u drugu mrežu omogućeno je tek 1999. godine.

Samo tri godine kasnije preko 250 milijardi kratkih tekstualnih poruka je poslato širom svijeta. Danas samo Amerikanci šalju preko dva triliona takvih poruka godišnje, a četiri od pet vlasnika mobilnih telefona redovno šalju poruke. 

Kao popularno sredstvo komunikacije SMS je procvjetao uvođenjem T9 sistema prediktivnog slanja poruka i pripejd planova, koji prvobitno nije naplaćivao tekstove i bio je privlačan mladima.

Zbog ograničenja od 160 znakova, kao i nezgrapne prirode kucanja pomoću numeričke tastature, čitav sleng je nastao preko SMS-a i proširio putem interneta.