Dječijja amnezija je nemogućnost pamćenja detalja i događaja koji su se desili prije četvrte godine života.

Foto: Ilustracija/ Pixabay.com

Istraživači koji su proučavali ovu psihološku pojavu došli su do zaključka da se djeca prije sedme godine sećaju oko 60 ili više odsto događaja, dok se djeca u razvojnom periodu do devet godina sjećaju samo 40 odsto događaja.

Da li je povezano s verbalnim vještinama komunikacije?

Jedna od teorija zašto ne možemo doprijeti do svojih najranijih sjećanja jeste da u to vrijeme nijesmo mogli verbalno da komuniciramo. Kako bismo opisali određeno sjećanje, koristimo riječi, a većina male djece ne govori tečno - sve do druge godine života ne može da izrazi svoju misao. Zbog toga nisu u stanju da stvore kohezivno pamćenje.

Razvoj mozga igra glavnu ulogu

Jedno istraživanje je pokazalo da mozak "ne čuva dugoročna sjećanja". Osim toga, ne možemo da pamtimo dnevne događaje prije treće ili četvrte godine, jer naše epizodno pamćenje još nije formirano.

Sjećanja roditelja mijenjaju naša

Drugo istraživanje sugeriše da roditelji svojim ličnim iskustvom na određeni događaj takođe, mijenjaju naša sjećanja na djetinjstvo. Drugim riječima, istraživanje je pokazalo da se djeca različito sjećaju istog događaja nakon razgovora s očevima, a drugačije kada o tome razgovaraju s majkama.

Moć emocionalnog odgovora

Psiholozi tvrde da djeca pamte one događaje koji su im u određenom trenutku u djetinjstvu izazvali jaku emociju kao odgovor na određenu situaciju. Bilo da je pozitivna ili, pak, negativna emocija, veća vjerovatnoća je da će se dijete, ili odrasla jedinka u nekom stadijumu života sjetiti tog specifičnog događaja.