Četvorodnevna radna sedmica, već je zaživjela u nekim zemljama Evrope.

Foto: Ilustracija, gov.me/screenshot

Tzv. produženi vikend više nije san za zaposlene u kompanijama koje su odlučile da daju šansu “eksperimentu”, koji je odmah počeo da daje pozitivne rezultate.

Tome u prilog ide šestomjesečni projekat koji je sproveden u Velikoj Britaniji, a tiče se upravo četvorodnevne radne sedmice.

Naime, zaposleni u 61 kompaniji, u prosjeku su radili 34 sata tokom četiri radna dana. Uz to što im je plata ostala nepromijenjena, a ubrzo su stigli i pozitivni efekti – produktivnost radnika nije bila smanjena, a posebno su istakli da im poboljšala ravnoteža između privatnog i poslovnog života.

A, koliko je Crna Gora daleko od četvorodnevne radne sedmice, da li postoji mogućnost da u dogledno vrijeme i kod nas zaživi?

Kako u razgovoru za naš portal ističe generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković, činjenica je da naša zemlja bilježi veliku migraciju radnika, koji traže dostojanstvene uslove rada.

„Sagledavajući kretanja na tržištu rada, te globalne trendove kretanja radnika, činjenica je da bilježimo veliku migraciju radnika koji traže dostojanstvene uslove rada. Jedan od ključnih elemenata dostojanstvenog rada, jednog od ključnih ciljeva Međunarodne organizacije rada, upravo je balans između privatnog i poslovnog života. Taj balans podrazumijeva da omogućimo zaposlenom da ima dovoljno vremena za svoj privatni život, što znači da treba da težimo skraćenju dnevnog i sedmičnog radnog vremena“.

Keković; Foto: YouTube screenshot/MediaBiro (arhiva)

EVROPSKA STATISTIKA

Kako navodi Keković, upravo to je trenutni trend u razvijenim evropskim zemljama koje uvode četvorodnevnu radnu sedmicu, i smanjuju klasično 40-to satno dnevno radno vrijeme.

Tako statistika pokazuje da se u brojnim zemljama Evrope, kao podsticaj za veću efikasnost zaposlenog na radnom mjestu, dnevno već radi 36 sati ili manje (npr. prosječna radna sedmica je u: Italiji 36,9 sati; Austriji 36,9 sati; Finskoj 36,6 sati; Ujedinjenom Kraljevstvu 36,6 sati; Švedskoj 36,2 sata; Irskoj 35,5 sati; Njemačkoj 35,3 sata; Danskoj 33,7 sati i Holandiji 30,0 sati).

„Upravo sve navedeno je motivisalo delegate IV Kongresa Unije slobodnih sindikata Crne Gore, održanog 01.11.2022.g., da usvoje Rezoluciju o dostojanstvenim uslovima rada, u okviru koje posebno ističem naše zalaganje za: skraćenje dnevnog radnog vremena sa 40 na 36 časova sedmično; uvođenje petodnevne radne sedmice i za bezuslovno poštovanje prava zaposlenog na sedmični odmor nedjeljom, u svim djelatnostima u kojima ne postoji potreba za kontinuiranim radom“, objašnjava Keković za Kolektiv.me.

Foto: Ilustracija, Pixabay

ŠTA JE KLJUČNA PREPREKA?

Ključna prepreka je, dodaje, „što naši poslodavci, naravno ne svi, još uvijek ne shvataju da su dostojanstveni uslovi rada i ravnoteža između privatnog i poslovnog života uslov da spriječimo sve veći odliv radne snage, pogotovo mladih ljudi, iz naše zemlje“.

Istraživanja Unije slobodnih sindikata su pokazala da je nepostojanje nedostojanstvenih uslova rada, jedan od ključnih elemenata zbog kojih građani napuštaju našu zemlju.

„Druga prepreka je naša politička realnost, to jest činjenica da su kod donosioca odluka u našoj zemlji, godinama unazad, na stolu primarno političke teme, dok su pitanja radnog i životnog standarda naših zaposlenih i građana na marginama njihovog vidokruga. Međutim, mi moramo biti svjesni da ćemo zbog sve niže stope nataliteta i odliva rade snage, ubrzo ostati bez radne snage na tržištu rada, što će biti ogroman problem kako za poslodavce, tako i za naše društvo uopšte“.

A, da li bi četvorodnevna radna sedmica mogla da dovede do veće opterećenosti zaposlenih?

Keković naglašava da je trenutni cilj Unije slobodnih sindikata da se izbore za petodnevnu radnu sedmicu u svim djelatnostima, a ne samo u državnoj administraciji.

Kada je riječ o četvorodnevnoj radnoj sedmici, zaposleni su, kaže, spremni da u toku dana rade više, kako bi imali više vremena za privatni život.

„Naš trenutni cilj je da se prvenstveno izborimo za petodnevnu radnu sedmicu u svim djelatnostima, a ne samo u državnoj administraciji. To je preduslov da bi mogli da idemo korak dalje, da počnemo da razmišljamo o četvorodnevnoj radnoj sedmici, jer je više nego očito da po ovom pitanju drastično kasnimo u odnosu na razvijene evropske zemlje. Prema iskustvima onih koji su uveli četvorodnevnu radnu sedmicu, dolazimo do spoznaje da su zaposleni spremni da u toku dana rade više, kako bi imali više vremena za svoju porodicu i privatni život. Osim toga, veća efikasnost u njihovom radu ukazuje i govori o njihovom zadovoljstvu skraćenjem radne sedmice“, zaključio je Keković za Kolektiv.me.

Šta vi kažete? Glasajte u našoj anketi - Da li ČETVORODNEVNA RADNA SEDMICA može postati stvarnost u Crnoj Gori?