Bez obzira na to gdje žive, bez obzira na kulturni ili porodični uticaj, generalno, žene su bolje u saosjećanju sa drugim ljudima nego muškarci, navodi se u studiji objavljenoj u ponedeljak u časopisu PNAS.

Foto: Ilustracija/ Pexels.com 

Istraživači sa Univerziteta Kembridž u Velikoj Britaniji rekli su da je riječ o studiji koja je najveća te vrste do sada, a koja se bavi određenim oblikom empatije – nešto što naučnici nazivaju „teorijom uma” ili „kognitivnom empatijom”.

Empatija je važan kvalitet jer upravlja načinom na koji ljudi komuniciraju u društvu i utiče na način na koji se razvijaju njihovi lični odnosi.

Kognitivna empatija je kada je osoba intelektualno sposobna da razumije šta bi neko drugi mogao da misli ili osjeća, i čak je u stanju da koristi to znanje da predvidi kako će se osoba ponašati ili osjećati.

Dakle, ako vam, na primjer, neko kaže da se loše proveo sa porodicom tokom praznika, osoba sa kognitivnom empatijom će razumijeti kako se ta osoba osjeća u lošem trenutku tako što se intelektualno „stavlja u cipele” te druge osobe.

Ona se razlikuje od druge vrste empatije koja se zove afektivna, ili emocionalna, empatija – kada osoba osjeća emocije druge osobe i reaguje odgovarajućom reakcijom ili emocijom. Na primjer, ako neko plače zbog prekinute veze, osoba sa emocionalnom empatijom takođe osjeća tugu i zato ima jasno saosjećanje prema toj osobi.

Na veb-stranici Univerziteta u Kembridžu postoji test kojim se testiraju oba oblika empatije. Da bi sproveli ovu novu studiju, istraživači su koristili „Test očiju”. On pomaže u mjerenju sposobnosti osobe da prepozna mentalno stanje ili emocije druge osobe.

Test od učesnika traži da pogledaju fotografije područja oko očiju osobe. Osoba pravi određenu vrstu izraza lica, a učesnik studije mora da identifikuje šta ta osoba misli ili osjeća i da odabere odgovor iz niza ponuđenih mogućnosti.

Naučnici, inače, često koriste ovaj test da bi utvrdili da li neko ima mentalne ili kognitivne probleme. Ranija istraživanja su pokazala da osobe sa autizmom, na primjer, često imaju niže rezultate na ovim testovima; tako i ljudi sa demencijom, i ljudi sa poremećajima u ishrani, između ostalih.

Da bi se vidjelo da li su kulturološke razlike uticale na rezultate empatije, podaci su prikupljeni od timova širom svijeta.

Timovi stručnjaka su sa Univerziteta Kembridž, Univerziteta Harvard, Univerziteta Bar-Ilan i Haifa u Izraelu, kao i iz Italije iz IMT škole za napredne studije „Luća".

Saosjećajnost se gasi sa godinama

Naučnici su potom spojili rezultate koji su dobijeni na osnovu velikih uzoraka sa različitih onlajn platformi. Autori studije uspjeli su da prikupe rezultate od skoro 306.000 ljudi iz 57 zemalja, uključujući Argentinu, Hrvatsku, Egipat, Indiju, Japan i Norvešku.

U 36 zemalja, žene su u prosjeku postigle značajno veće rezultate u svojim rezultatima kognitivne empatije od muškaraca. U 21 zemlji, rezultati za žene i muškarce bili su slični.

Važno je da ne postoji nijedna zemlja u kojoj su muškarci u prosjeku postigli bolje rezultate od žena. Podaci i rezultati se odnose na iskustva tokom čitavog životnog vijeka, kod ljudi dobi od 16 do 70 godina.

Naučnici su uvidjeli i ono što je autor Dejvid M. Grinberg nazvao „laganim opadanjem” kognitivne empatije sa starenjem ljudi.

"Taj mali pad empatije postavlja neka pitanja o tome koji su faktori koji mu doprinose”, rekao je Grinberg, psiholog i istraživač sa Univerziteta Bar-Ilan i Univerziteta Kembridž.

Studija nije mogla da utvrdi zašto dolazi do tog pada. Grinberg je rekao da bi to moglo biti djelimično biološko: „Možda postoje hormonske promjene koje se dešavaju u tijelu, ili je možda u pitanju nešto društveno ili ekološki.”

Studija takođe nije mogla da objasni zašto su žene imale toliko više kognitivne empatije od muškaraca, niti je studija mogla da govori o individualnim razlikama među učesnicima.

Studija se zasniva na ranijim istraživanjima koja su došla do istog zaključka: da žene imaju veće rezultate kognitivne empatije od muškaraca.

U nekim od tih ranijih studija, polne razlike u empatiji su se ponekad pripisivale biološkim i društvenim faktorima. Neke studije na životinjama i kod beba takođe pokazuju ovu polnu razliku u empatiji. Možda postoje različiti „genetski zapisi” koji leže u osnovi razvoja ove vrste empatije kod različitih polova.

Razumijevanje polnih razlika u empatiji moglo bi pomoći istraživačima da bolje razumiju zašto određeni problemi mentalnog zdravlja utiču više na muškarce nego na žene. Ova najnovija studija bi takođe mogla pomoći naučnicima da razviju bolju podršku za ljude koji se možda muče sa čitanjem izraza lica, rekli su istraživači.

"Ovo postavlja nova pitanja za buduća istraživanja o društvenim i biološkim faktorima koji mogu doprinijeti uočenoj prosječnoj polnoj razlici u kognitivnoj empatiji”, navodi se u saopštenju Centra na Kembridžu.