Svako drugačije manifestuje traumu, ali ipak postoje neki znaci koji se češće javljaju

Foto: Ilustracija, Pixabay

Šta je trauma i šta je uzrokuje?

Traumaje emocionalni odgovor na bilo koji događaj koji je doživljen kao ozbiljna fizička ili emocionalna prijetnja jednom biću. Traumatski događaji imaju tendenciju da budu iznenadni i nepredvidivi, najčešće veoma intenzivni. Takođe osoba nema mogućnost kontrole nad situacijom. Ovde se radi o jednokratnom događaju koji je doživljen traumatično kao što je na primer iskustvo teške saobraćajne nesreće, iskustvo iz rata, zlostavljanje, prirodne katastrofe, smrt voljene osobe, teška bolest ili teška povreda… Neke druge situacije, na prvi pogled manje traumatične, mogu biti doživljene traumatično, kao što je gubitak posla, razvod, napuštenost od strane roditelja ili porodice. Taj jednokratan događaj ne mora biti lično doživljen, može biti nešto što je osoba vidjela tj. bila svedok nekom događaju koji je ostavio dubok trag na psihu posmatrača. Može takođe biti i nešto što smo pročitali ili čuli, piše akreditovani EFT Master Trener JasminaKovačev.

Šta određuje naš doživljaj trauma?

Da li će nešto biti doživljeno traumatično ili ne, ne određuje sam događaj nego naš doživljaj tog događaja. Više osoba može biti u istom događaju i neko će ga doživeti traumatično a neko neće. Kako će biti neka situacija doživljena zavisi od individualne linije osetljivosti na određenu temu. Osobe koje imaju osetljivot na određen tip iskustva će biti daleko više pogođene i doživljaj će biti mnogo intenzivniji a samim tim i emocinalni odgovor će biti izraženiji. Naša individualna osjetljivost je određena prethodnim iskustvima koja mogu poticati iz ranijeg perioda našeg života, možda i iz djetinjstva ili iz natalnog ili prenatalnog perioda, iz vremena začeća, iz prethodnih inkarnacija, ili uticaja energije porodičnog stabala tzv. transgeneracijski uticaji.

Važnost rada na transgeneracijskoj traumi

Transgeneracijska trauma predstavlja traumu nekog od naših predaka koja utiče na naš život. To može biti roditeljska trauma ili trauma daljih predaka. Mnogi će to nazvati genetskim uticajem, a može se reći da je to uticaj energije porodičnog stabla. Traume naših predaka se najčešće manifestuju u vidu nekog obrasca koji se javlja u našem životu. Ljepota rada na ovoj vrsti traume je u tome što se prekida njeno dejstvo ne samo na nas nego i na naše prošle i buduće generacije.

Kako se trauma manifestuje?

Svako drugačije manifestuje traumu, ali ipak postoje neki znaci koji se češće javljaju:

Nametljive misli i sjećanja - Nakon traumatskog događaja, uobičajeno je da se javljaju neke nametljive misli i sjećanja na traumatski događaj. To će se češće dešavati ako nas nešto podsjeti na taj događaj (na primjer neka osoba, mjesto ili slika).
Hiperbudnost - Prirodno je da budemo oprezniji i svjesniji svog okruženja nakon traumatičnog događaja. Ovo je pokušaj našeg organizma da nas zaštiti od potencijalne opasnosti.
Pretjerano uzbuđenje Ovo je dio prirodnog zaštitnog mehanizma tijela. Strah i anksioznost ukazuju na postojanje neke vrsta opasnosti, jer je nakon traumatskog događaja alarmni sistem tela osjetljiviji u pokušaju da nas zaštiti od budućih traumatskih događaja.
Osjećaj nesigurnosti- Nakon traumatičnog događaja, ljudi se mogu osjećati kao da je bilo koja situacija ili mesto potencijalno opasno. To će se najčešće desiti u situacijama ili na mjestima koja podsjećaju na traumatski događaj.
Oni koji imaju pojačanu liniju osjetljivosti na određene percepcije mogu usljed traumatičnog događaja da pokrenu određene bio-logičke programe tj. reakcije specifičnih tkiva organa - jednostavno rečeno, mogu se pojaviti određeni zdravstveni problem. Poznato je da se mnoge bolesti jave neposredno nakon određenih događaja.