Maraja je najveća zgrada prekrivena ogledalima na svijetu, a u određeno doba dana izgleda kao fatamorgana koja treperi na pustinjskom suncu.

Foto: Anton somewhere, Youtube screenshot

Zgrada Maraja – čije ime na arapskom znači „ogledalo“ ili „odsjaj“ – koncertna sala sa 500 mjesta, centar je društvenih zbivanja i prostor koji je ugostio umjetnike kao što su Ališa Kiz, Andrea Bočeli, Enrike Iglesijas i Džoni Ledžend.

Ali Maraja je i umjetničko djelo sama po sebi.

Smještena naspram dramatičnog pustinjskog pejzaža u Al-Uli, samo 39 kilometara od epske arhitektonske lokacije Mada'in Salih, poznate i kao El Hidžr, Maraja je proizvod zajedničke saradnje italijanske dizajnerske firme Giò Forma Studio i Black Engineering-a.

„Zaista verujemo da ako zgrada ne može da se takmiči sa pejzažom, trebalo bi da ga ulepša“, kaže za Si-En-En Florijan Boje, arhitekta koji je projektovao Maraju.

„Imali smo sreću da posjetimo lokaciju i bili smo duboko dirnuti prirodnim i kulturnim značajem lokacije, tako da kada smo poslali naše rješenje, prvo što smo napisali bilo je ‘Ovdje ne treba da se gradi ništa vidljivo, pa ako zaista moramo da gradimo, trebalo bi da bude neprimjetna kocka sa ogledalima’“, dodaje Boje.

Izazovi lokacije

Stavljanje velike količine stakla usred užarene pustinje može izgledati kao recept kako da zaslijepite putnike namjernike.

Boje i njegov tim krenuli su u potragu za materijalima koji bi naglasili okolni pejzaž i zaštitili građevinu od sunčanih, vrućih uslova.

Prvo rješenje je bila nova vrsta stakla – napravljenog od bakra.

Studio Gio Forma je radio sa američkom kompanijom Guardian Glass na kreiranju Gardijan ultraogledala, prilagođenog proizvoda za oblaganje koji je napravljen tako da podnese toplu i sunčanu klimu Saudijske Arabije.

Zgrada je obložena sa ukupno 9.740 panela.

Intenzivna toplota može da dovede do oksidacije stakla, pa je tim razvio poseban premaz za staklo na Maraji koji će moći da odoli pješčanim olujama, ogromnim temperaturnim fluktuacijama i drugim svakodnevnim vremenskim izazovima koji su uobičajeni u pustinji.

„Suptilna zakrivljenost na fasadi znači da, iz daljine, zgrada izgleda kao svjetlucava fatamorgana okolne panorame – ali kako se posjetioci približavaju, vide savršen odraz sebe.”

Pored Maraje, postoji prava poplava umjetničkih projekata koja niču na istorijskom području i oko njega, u kojima učestvuju neka od najprestižnijih imena u svijetu kulture.

Francuski izdavač umjetničkih knjiga Assouline objavio je seriju naslova koji prikazuju saudijsku arheologiju i arhitekturu. Izlagač vizuelne umjetnosti DesertX je dva puta priređivao izložbe u Al-Uli, i dovodio umjetnike iz cijelog svijeta da stvaraju djela inspirisani lokacijom.

I to nije sve

Iako bi neki posjetioci mogli biti zadovoljni jednostavnim fotografisanjem Maraje i svih njenih svjetlucavih uglova, bilo bi pogrešno da ne uđu i u zgradu.

Pored svojih muzičkih nastupa, Maraja je domaćin umjetničkim izložbama, najskorije prve izložbe Endija Vorhola u Saudijskoj Arabiji, legendarnog američkog umjetnika koji je crpio inspiraciju iz pop kulture i reklama.

Još jedna velika privlačnost je Marajin restoran, koji se nalazi na krovu sa koga se pruže beskrajan pogled na pustinju.

Restoran vodi britanski kuvar Džejson Aterton, koji je osvojio Mišlenovu zvijezdu za svoj londonski restoran „Pollen Street Social”. Estetika je Evropa-sreće-Bliski istok, a sve je dizajnirano u meze stilu.