Nedjelja, 26.02.2017 | 09:23
IZVOR: Vijesti.me

Kristina ostavlja američke koleginice po 5 metara iza sebe: "Mojkovac ne mijenjam za Ameriku"

“Meni je svejedno, da li će me zvati Bjelopoljka ili Mojkovčanka... Gdje god da sam, osjećam se tako. Neki se ljute kad kažu da sam Mojkovčanka, a ne Tomaševka"

foto: Privatna Aarhiva, Vijesti.me

Iako je dobila 25 ponuda za koledž i mogućnost nastavka profesionalne karijere u Americi,  najbolja mlada crnogorska sportistkinja i svjetska šampionka u bacanju diska  Kristina Rakočević kaže da  ne želi da napusti atletski klub “Tara” u Mojkovcu.

“Zašto bih zbog nečeg sjajnog, prihvatala slabije”, kazala je Bjelopoljka.

To i ne čudi jer  osamnaestogodišnjakinja na takmičenjima ostavlja američke koleginice po pet - šest metara iza sebe.

Kristina je 12. februara osvojila srebrnu medalju u bacanju kugle na Balkanskom prvenstvu za juniore održanom u Istanbulu.

Ona je bacila kuglu 15,07 metara i tako popravila dvoranski rekord Crne Gore za 71 centimetar.

Osim prošle, Kristini je titula najbolje mlade sportistkinje dodijeljena  prethodne  i 2013. godine u izboru Atletskog saveza. 

Za najbolju atletičarku proglašena je  2015. i 2016.  godine. 

Rakočevićeva je juniorska šampionka svijeta u bacanju diska (56,36m) iz Bidgošća i juniorska prvakinja Balkana u bacanju diska (51,51m) i kugle (15,09) iz Bolua.

Na tablicama IAAF-a za 2016. godinu nalazi se ubjedljivo na prvom mjestu u bacanju diska.

Sportom se bavi od sedme godine, ali tada je trenirala  karate.

Poslije četiri godine, oprobala se u fudbalu.

“Kao mala obožavala sam da igram fudbal, a trenirala sam na jednom improvizovanom terenu u Tomaševu. Na jednoj od utakmica 2010. godine, koju smo igrali u susjednom Mojkovcu, moj rad na terenu primijetio je  trener Dragan Končarević, koji me preporučio atletskom treneru Marku Ristiću. Kako je mojoj porodici par dana kasnije ispričao trener Ristić, Kačarević ga pozvao i rekao da ima 'materijal za njega' i da sam po njemu potencijal za atletiku”, kazala je ona.

Dan kasnije u porodičnu kuću u Tomaševu  došao je  njen sadašnji trener, popričao sa roditeljima i donio atletske rekvizite - kuglu i koplje.

“Prvo je tražio da vidi na koji način koordiniram u igri loptom. U početku je jednom nedjeljno dolazio da radimo treninge u Tomaševu. Sa 12 godina prvi put sam bacila koplje oko 20 i kuglu oko osam  metara”.

Kristina kaže da je vremenom  zavoljela tu atletsku disciplinu i počela da putuje na treninge u Mojkovac.

U početku svaki drugi dan...

Nije bilo lako, ali je uprkos  velikim naporima osnovnu školu  završila kao đak generacije i lučonoša. 

“Na početku je bilo veoma teško. U prvo vrijeme je postojala direktna autobuska linija i na treninge sam stizala u pratnji majke Milice. Pošto ponekad nije bilo prevoza, trener me je prevozio nazad u Tomaševo. Kad je ukinuta direktna linija, da bih stigla na trening na Slijepač mostu sam čekala autobus i po četrdeset minuta... Kao djetetu bilo mi je teško, naročito zimi po hladnom vremenu, iščekujući da li će i kada naići autobus i hoću li stići na trening i da uradim domaće zadatke koji su me čekali”.

Ona je rekla da je trener konstantno bio tu za nju i da je dolazio po nju kad god ne bi bilo prevoza.

foto: Privatna arhiva, Vijesti.me

Kristina kaže da je na putu odricanja najteža odluka je bila preseljenje iz Bijelog Polja u Mojkovac i odvajanje od porodice. 

“Bilo je nemoguće da iz Tomaševa putujem oko 20 kilometara do Bijelog Polja u školu, da se vraćam kući, pa u Mojkovac, zato sam uz podršku roditelja odlučila da se preselim u susjedni grad. Iako je bilo nevjerovatno teško, jer van škole osim trenera nisam nikog poznavala, vremenom sam se navikla”, priča ona.

Dodaje da je tada bilo nezamislivo da vikend provede van porodice u Tomaševu.

U Mojkovcu je Kristinu dočekao čitav tim atletičara sa  zapaženim rezultatima na raznim takmičenjima.

“Meni je svejedno, da li će me zvati Bjelopoljka ili Mojkovčanka... Gdje god da sam, osjećam se tako. Neki se ljute kad kažu da sam Mojkovčanka, a ne Tomaševka. Upoznala sam mnogo dobrih ali i loših ljudi i sve je to uticalo na moje odrastanje. Gdje god da sam, osjećam se da sam došla kući. Trener i moje društvo pomogli su da se tako osjećam i da za sada ne želim da mijenjam sredinu”, ispričala je  Kristina.

Prvi dodir sa diskom Kristina je imala sa 12 godina, kada je na nacionalnom takmičenju osvojila prvo mjesto u bacanju diska u kategoriji pionirki - hicem od 21 metar.

“To je bio dobar rezultat... Ozbiljnija takmičenja krenula su sa Balkanskim prvenstvom za mlađe juniore u Turskoj, gdje sam osvojila dvije srebrne medalje u disku i kugli”.

Na Evropskom prvenstvu za mlade  2013. godine, osvojila je zlatnu medalju u bacanju diska i srebrnu u bacanju kugle.

Rezultat sa tog takmičenja bio je presudan da Kristinu  proglase za najbolju mladu sportiskinju Crne Gore.

Kaže da se  na raznim takmičenjima ispod crnogorske zastave istovremeno osjećala sjajno i loše.

Objašnjava da je znala  koga predstavlja, ali da se sjećala koliko je toga davala i kakvim trnovitim putem  gazila da bi postigla te rezultate a da zauzvrat od države nije dobijala ni približno uloženom trudu.

“Na početku nije bilo podrške ni meni ni klubu, ali smo nevjerovatnom voljom i vjerom u sebe uspjeli da pokažemo koliko vrijedimo. Jedina podrška ranije je stizala od Atletskog saveza, iako skromna, kao i od Uprave za sport i mojkovačke Opštine”.

Kaže da su njeni roditelji -  majka Milica i otac Igor  bili i ostali  njena najveća podrška. 

“Majka je često bila na telefonskoj vezi, brinući o svakom mom koraku. Kao i svaka majka previše je brinula: da li se čuvam poslije treninga, da nisam prehlađena, jedem li dovoljno... Nikada nisam bila tip koji se žali roditeljima i trudila sam se da ih što manje opterećujem problemima, jer sam znala da u tom trenutku ne mogu da mi pomognu. Trener Marko me je od početka prihvatio kao svoje dijete, a tako se osjećam i danas”.

Tvrdi da joj je teško opisati  šta za mladog spotistu na putu uspjeha predstavlja takva  podrška trenera...

Kristinin stariji brat Gligorije ( 22) na američkom univerzitetu  igra za tim Oregon state. 

Kaže da mlađa sestra Tanja (14) za sada ne pokazuje posebna interesovanja za sport.

Kristina ponavlja da za sada ne želi da napusti Crnu Goru i kaže da će najvjerovatnije studirati  u Podgorici.

“Volim jezike, posebno engleski, ali bih voljela da izučavam i francuski. Cilj u sportu? Pa zna se - olimpijska medalja u Tokiju 2020. godine”.

KOMENTARI (3)

Ostavi komentar

Ostavite komentar

* Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu. "Kolektiv.me" se ne može smatrati odgovornim za napisane komentare. Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.
jumpinjackflash
26.02.2017 11:04

Nemamo mi sredstava da ulažemo u potencijal. To su za nas sporedne stvari. Ovdje se više cijeni neznanje, mediokritet i poltronstvo. Takvi uspijevaju i dobijaju najbolju podršku ovdje- u ovon xrmlji koja je davno izgubila sistem vrijednosti. Zbog toga sve što je dobro i kvalitetno ode iz ove zemlje i tuđin se ponosi njima. Samo naprijed djevojko i svaka ti čast. Jiš jedan dokaz da se tru i naporan rad, bez obzira na sve, ipak isplati!

5 0
BOS
26.02.2017 13:00

Kristina, Kristina, kajaćeš se jednog dana .

3 0
mimo
27.02.2017 10:25

Svaka cast, Kristina! Pazljivo biraj ponude za nastavak karijere... Odnos ili nedostatak podrske drzave ne smije da uslovi da je se odreknes, to da znas. Ali, po meni, pravi heroj ove price je ipak trener Ristic! Pokusavam da zamislim koji je to nivo entuzijazma da na preporuku kolege odes u neko selo da bi vidio djevojcicu od 10tak godina kako igra fudbal "na improvizovanom terenu" i da je vrbujes da se bavi atletikom, da ulazes u nju sve vrijeme, trud, svoj novac...? Molba Kolektivu - odradite intervju sa tim covjekom, bas me zanima kako on pronalazi motiv da se bavi ovim, ima li koga ko mu pomaze, kome moze prenijeti znanje i iskustvo, kakvu podrsku ima od drzave ali i od bogatih pojedinaca (mozda Savic ili Pekovic)... Covjek je, koliko znam, stvorio i Furtulu, a znamo kakvi su oslovi za bavljenje atletikom u CG a kamoli u Mojkovcu.

1 0

PODNIO OSTAVKU? Dragan Adžić nije više selektor CRNE GORE!

Subota, 18.11.2017 | 21:55

„Što se tiče reprezentacije Crne Gore, sačekajte saopštenje RSCG. Nemam komentar dok ne izađe saopštenje“, rekao je Adžić.

LIGA ŠAMPIONA ZA RUKOMETAŠICE: Budućnost igra glavnu fazu!

Subota, 18.11.2017 | 21:44

Rukometašice su izborile glavnu fazu Lige šampiona i bar još šest utakmica sa evropskim velikanima.

NOVO OTKRIĆE: Više od 70 odsto raka UBIJA OVAJ PLOD!

Subota, 18.11.2017 | 21:23

U otkriću koje bi moglo da ima ogroman značaj za medicinu naučnici su pronašli moćnog prirodnog neprijatelja raka.

FITNES INSTRUKTOR ISKRENO: Sve o MRAČNIM TAJNAMA KRUZERA!

Subota, 18.11.2017 | 21:08

Hajat je dvije godine na otvorenom moru, radeći kao instruktor fitnesa na liniji krstarenja Karibima. To je bio njegov prvi posao, ali i vatreno krštenje.

UPOZORENJE NASE: Ovim gradovima PRIJETI NESTANAK!

Subota, 18.11.2017 | 20:51

Otapanje leda na Grenlandu sve je veće i ozbiljnije, a za to naučnici prije svega krive globalno zagrijevanje izazvano ljudskim aktivnostima.

MUŠKARCI OTKRILI: Ovakve INTIMNE frizure VOLIMO!

Subota, 18.11.2017 | 20:18

Prirodna ili uređena ženska intimna frizura?

Rodžer Federer o Novaku: "Očekujem da mu sve ispadne dobro, kao meni i Rafi"

Subota, 18.11.2017 | 20:08

Rodžer Federer očekuje velike stvari od Novaka Đokovića, Endija Marija i Stana Vavrinke kada se vrate na teren na početku naredne sezone.

FOTO/VIDEO: SEKSI Emina snimila spot za jednu od svojih NAJEMOTIVNIJIH PJESAMA!

Subota, 18.11.2017 | 19:43

Jedna od najpoznatijih pjevačica sa ovih prostora nastavila je da iznenađuje svoje fanove, ovoga puta sa novim spotom za singl “Karma” koji je ujedno i posljednja stanica pred izlazak dugoočekivanog albuma “Dalje”.

Držite telefon na krevetu dok se BATERIJA PUNI? Zbog OVOGA to nikada ne treba da radite!

Subota, 18.11.2017 | 19:16

Ako ste i vi jedna od osoba koja puni telefon preko noći i pritom ga drže ispod jastuka ili na krevetu kraj glave, odmah prestanite to da radite.

POTRESNO: Žrtva ANOREKSIJE se izgladnjivala 16 GODINA: "Mora da postoj način da se IZLIJEČIM"

Subota, 18.11.2017 | 19:00

Stefani Rodas ima samo 28 godina, a sa anoreksijom se bori od 13. Tokom tih 16 godina kilaža joj je spala na 25 kilograma i mislila je da će umrijeti.