Uspješna rukometašica Budućnosti i reprezentativka Crne Gore, Majda Mehmedović rođena je 25. maja 1990. godine u Baru.
Foto: The Home of Handball/YouTube screenshot
Rukometom je počela da se bavi sa 13 godina. Ponosna je na sebe i svoje dosadašnje uspjehe. U razgovoru za Meridian Sport, Majda nam je otkrila svoja očekivanja vezana za Olimpijske igre.
* Još jedne Olimpijske Igre u tvom životu, još jedna mogućnost da se predstaviš na velikoj sceni, da li poslije toliko vremena na terenu postoji i malo treme?
- Olimpijske igre su san svakog sportiste, a ja taj san živim već tri puta. I prethodna dva puta sam igrala srcem i adrenalin je bio tako veliki da tek poslije utakmice mogu da stanem i shvatim “Bože pa ovo je Olimpijada”. Treme nema, ali uzbuđenje iz dana u dan raste, srce kuca brže jer jedva čekam da zaigram prvu utakmicu.
* Jedna si od predvodnica ove generacije, među onima sa najdužim stažom, da li te inspiriše uloga liderke, koliko je teško biti pravi uzor djevojkama koje dolaze?
- Nije teško, zato što sam kao mlada djevojka već bila u redovima prvog tima kada su lideri bili sada naši treneri, Bojana Popović i Maja Savić. Trudim se da se postavim kao one kada su u pitanju mlade saigračice, da im pružim pomoć i svo znanje koje posjedujem, kako na terenu tako i van njega. Došle su te godine u kojima sam ja jedan od lidera i to mi prija jer sam za to radila cijelog svog života.
* Očekivanja javnosti su uvijek velika, pogotovo zbog rezultata ženske rukometne reprezentacije godinama, koji rezultat bi za tebe bio uspjeh u Tokiju?
- Sama ta kvalifikacija je veliki uspijeh ali naravno, medalja, a da se dođe do iste svakako treba mnogo kockica da se poklopi. Ono što bi za mene bio uspjeh je da se iz Tokija vratimo srećne, zdrave, iskusnije i ako Bog da sa medaljom oko vrata jer ja ne sumnjam da će moje lavice opet ostaviti život na terenu.
* Na turniru u Podgorici dokazali ste vrijednost i klasu, mlađe djevojke sa svakom sledećom utakmicom napreduju, fali Milena zbog iskustva uz specifične razloge odsustva, ali čini se da atmosfera zajedništva može opet da bude jak faktor na OI?
- Naše mlade nade čine veliki dio ove reprezentacije i tu su iz razloga što igraju i treniraju svim srcem i pomno upijaju svaki naš savjet i pokret. Većina nas je još od protekle sezone iz “Budućnosti” navikla na mlađe igračice, njihovu energiju i stav. Toliko smo se uklopile da se godine primjećuju samo na papiru i to ćemo nadam se i dokazati. Milena će faliti, naravno, ali mi ćemo se fokusirati na pobjedu kao da je ona sa nama da nas vuče kad je najteže i grli kad se pobjeđuje. Na kraju krajeva Milena će biti tu uz nas, samo neće igrati.
* Odbrana ili napad, šta bi moglo da bude naše jače oružje na narednom takmičenju?
- Odbrana je oduvijek bila naše najjače oružje pa će tako biti i ovog puta. Napad dosta zavisi i od protivnika ali polovina terena na kojoj se branimo je naše polje.
* Da li bi za nas mogla da predložiš, koje ekipe, osim crnogorske reprezentacije, treba pratiti u Tokiju i ima li neki rival kojeg bi valjalo izbjeći?
- Smatram da su svih 12 ekipa izuzetne. Naravno Norveška, Rusija i Francuska su standardne 3 ekipe koje su uvijek plasirane na vrhu i vječiti favoriti, ali jako je teško reći koga bi valjalo izbjegnuti jer na OL apsolutno su svi fokusirani i maksimalno motivisani i spremni za velike stvari. Ima takođe dosta ekipa koje ne igraju evropski rukomet, koje manje poznajemo igrački. Tako da srećno svim reprezentacijama.
Bravo za Majdu !!!
KOMENTARI (1)