Ideja velikosrpskog nacionalizma nije sahranjena i danas se nasrće na Crnu Goru sa istom strašću, saopštio je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. On je, u emisiji "Argumenti" na Televiziji Crne Gore (TVCG), kazao da je Srpska pravoslavna crkva (SPC) pristala na ulogu u ime velikosprskog nacionalizma, i da je to definicija problema u Crnoj Gori. Đukanović ističe i da su se Srbija i SPC poslužili Vladom Crne Gore.

Foto: Milo Đukanović/Facebook

Na pitanje novinara RTCG, ko je zaslužan za tenzije na Cetinju, Đukanović je kazao da je greška kada se taj problem definiše kao crkveni.

“Ovo vidim kao državno-politički problem, kao jednu u seriju epizoda obnovljene ofanzive velikosrpskog nacionalizma na Crnu Goru. To je projekat koji datira iz polovine 18. vijeka i imao je razne faze u tom periodu, a posljednjih par godina prisustvujemo obnovi ofanzive. Pretpostavljam da je neko u štabu velikosrpskog nacionalizma procijenio da je sada dobro vrijeme za novi pokušaj”, rekao je predsjednik Crne Gore.

Ideja velikosrpskog nacionalizma, ocjenjuje Đukanović, nije sahranjena i danas se, kako ističe, nasrće na Crnu Goru sa istom strašću.

"Zašto se sada u frontu velikosrpskog nacionalizma posebno eksponira Srpska pravoslavna crkva (SPC), to je zanimljivo pitanje. U nekim krugovima na zapadu se sukob između države i crkve uvijek percipira kao ugrožavanje vjerskih prava i sloboda, što ovdje nije slučaj. SPC je jedini preostali prekogranični instrument velikosrpskog nacionalizma”, naveo je Đukanović.

Ističe da je SPC pristala na tu ulogu u ime velikosprskog nacionalizma, te da je to definicija problema.

“Da li se taj velikosrpski nacionalizma ispoljio u dešavanjima na Cetinju, rekao bih ne posebno. Naše podjele su istorijski ukorijenjene i one se i danas pokazuju na istim pitanjima, pa i manje-više u istom intenzitetu. Ono čemu danas svjedočimo jeste veći intenzitet pritiska na Crnu Goru”, dodaje Đukanović.

Zaključuje da je velikosrpski nacionalizam na ovom pitanju pokušao “da li može proći s repertoarom pritisaka i nasilja na Crnu Goru”.

“Ne bi prošao da je pritisak bio samo Srbije ili SPC, problem je što su se Srbija i SPC poslužili Vladom Crne Gore. Vlada Crne Gore je glavni akter koji je, stavljajući na raspolaganje svoj kompletan repertoar - od helikoptera do hemisjkih sredstava i žive sile, protiv Prijestonice i njenih građana, i koji se stavio na uslugu ostvarivanju ciljeva velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori”, rekao je Đukanović za TVCG.

“Svako je radio svoj posao”

Na pitanje o saradnji sa Slobodanom Miloševićem, Đukanović kaže da je to manipulacija onih koji pokušavaju da, kako navodi, ospore političko djelo DPS-a.

“Po pitanju saradnje sa Miloševićem, to nije bila nikakva posebna blizina. Mi smo bili savremenici, naša bliskost je tu tome što je on bio predsjednik Srbije, pa Jugoslavije, ja predsjednik Vlade Crne Gore”, kazao je Đukanović i dodao: “Nema političke ljubavi, svako radi svoj posao”.

Naveo je i da Jugoslovenskom narodnom armijom nijesu upravljali tadašnjim premijerima.

“Bila je striktno podijeljena nadležnost, u Savjetu odbrane je uvijek sjedio predsjednik države, ja sam se bavio pitanjem obezbjeđivanja uslova za preživljavaje stanovništva u vremenu raspada Jugoslavije i paralize ekonomije”, odgovorio je predsjednik.

U osvrtu na dešavanja 90-ih godina, Đukanović je istakao da su tada vjerovali da se referndum ne bi mogao obaviti bez prolivanja krvi.

“Siguran sam da smo tada krenuli u obnovu nezavisnosti, da bi Crna Gora plivala u krvi. Naše uvjerenje je bilo da se i sa pitanjem crkve mora pažljivo državno-politički menadžirati", naveo je on.

Cnogorska crkva je, dodaje Đukanović, izgubila legitimitet pod vrlo specifičnim okolostima.

“Izgubila ga je odlukom jednog neligitimnog, u tom trenutku, Svetog sinoda CPC, na sjednici gdje je od sedam članova bilo prisutno dva, a sa političkim obrazloženjem u kojem stoji da se na Podgoričkoj skupštini, koju smatramo nelegitimnom, Crna Gora prisajedinila Srbiji, onda je, valjda logično, da se i CPC prisjedini Pravoslavnoj crkvi Srbije”, rekao je predsjednik Crne Gore.

Sada se, dodaje on, postavlja pitanje zašto bi se neko protivio da se u obnovljenoj državi obnovi istorisjki neuptna autokefalnu Crnogorske pravoslavne crkve (CPC).

“Tim pitanjem moramo pametno upravljati, kao i pitanjem države. Ništa nam ne znači ako mi proglasimo crkvu autokefalnom, ako ne izgradimo dobre odnose sa pravoslavnim autoritetima u svijetu, koji će nam pomoći da dobijemo kanonosnko priznanje.”

Dodaje da je uvijek veća mogućnost za promjene kada imate Vladu, ali ističe da se mora pažljivo upravljati procesom koji ima unutrašnju i međunarodnu dinamiku.

“Godinama sam sa najvišim autoritetom u MCP - mitropolitom Amfilohijem razgovarao na tu temu i ubjeđivao ga da našom odlukom i saglasnošu obnovimo našu Crnogorsku crkvu. Nijesmo došli do tog rješenja, postojali su nepremostivi problemi na drugoj strani. Danas očigledno moramo nastaviti da se bavimo tim pitanjem, a ovaj predlog koji je najracionalniji nje bio prihvaćen”, kazao je Đukanović.

Sada se, dodaje on, postavlja pitanje zašto bi se neko protivio da se u obnovljenoj državi obnovi istorijski neuptna autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva (CPC).

“Tim pitanjem moramo pametno upravljati, kao i pitanjem države. Ništa nam ne znači ako mi proglasimo crkvu autokefalnom, ako ne izgradimo dobre odnose sa pravoslavnim autoritetima u svijetu, koji će nam pomoći da dobijemo kanonosnko priznanje.”

Dodaje da je uvijek veća mogućnost za promjene kada imate Vladu, ali ističe da se mora pažljivo upravljati procesom koji ima unutrašnju i međunarodnu dinamiku.

“Godinama sam sa najvišim autoritetom SPC u Crnoj Gori - mitropolitom Amfilohijem razgovarao na tu temu i godinama ga ubjeđivao da našom odlukom i saglasnošu obnovimo Crnogorsku pravoslavnu crkvu, oko koje nije istorijski upitno da je postojala. Nijesmo došli do tog rješenja, postojali su nepremostivi problemi na drugoj strani. Danas očigledno moramo nastaviti da se bavimo tim pitanjem, a ovaj predlog koji je najracionalniji nje bio prihvaćen”, kazao je Đukanović.

“Odgovornost na drugoj strani”

Na pitanje da li osjeća dio odgovornosti za tenzije i podjele u crnogorskom društvu, Đukanović je odgovorio da je “sva odgovornost na drugoj strani”.

“Ako mislite da bih ja doprinio miru i stabilnosti time što bih ćutao, i povlačio se sa mjesta gdje je napadnuta crnogroska država i nacionalni identitet, onda ozbiljno griješite.”

Ističe da je predsjednik svih građana i da nema potrebe da dokazuje “koliko je napora učinio da očuvamo stabilnost”.

“Svakog Srbina gledam kao na najboljeg Crnogorca, Bošnjaka, Muslimana, Hrvata ili Albanca. Manipulisanje je lidera srpskih nacionalnih partija, koji pokušavaju sebi naći posao time što brane ono što nije ugroženo i to naplaćuju Beogradu. Niti ja, niti bilo ko, nemamo negativnu predsrasudu prema Srbima, Srbe doživljavam kao građane Crne Gore i prema njima se odnosim sa punim poštovanje. Ono na šta ne gledam s poštovanjem je kada neko nasrće na državu”, dodaje predsjednik.

Priču o ugrženosti Srba u Crnoj Gori smo imali i povodom jezika, navodi Đukanović.

“Nakon nestanka Jugoslavije, nestao je i srpsko-hrvatski jezik. Srbija je svoj jezik proglasila srpskim, Hrvatska hrvatskim, Bosna bosanskim... Kada je Crna Gora htjela jezik da proglasi crnogorskim, to je bilo ugrožavanje prava Srba. Zašto bi se dogovarali sa Srbijom o tome kako će se zvati naš jezik", dodaje on.

Istakao je da je “valjda neupitno da sa samoukidanjem Pećke patrijaršije 1766. nad Crnogorskom crkvom više nema crkvenog autoriteta”.

"Neupitno je, po međunarodnim aktima, da je Crna Gora imala svoju autokefalnu crkvu. Valjda je uloga šefa države je da se to brani, ako se to brani na Cetinju, onda mi je mjesto na Cetinju. Ako me pitate da li sam u raskoraku sa stavom da sam predsjednik svih građana i istovremeno na tom mjestu, ne osjećam se dovoljno i istoj meri predsjednikom onih građana koji nam ruše državu", poručio je Đukanović.

Komentarišući svoju izjavu od 4. Septembra, da neće biti ustoličenja Joanikija u Cetinjskom manastru, Đukanović se pozvao na "logiku da nacionalno odgovorna vlada ne može zloupotrijebiti resurse protiv Prijestonice i njenih građana”.

"Ovo nije nacionalno odgovorna Vlada, ovo je stručna služba SPC, ta vlada koja se zove Vladom Crne Gore je dala helikoptere, hemiju...”, kazao je on.

Na pitanje o aktivnostima helikoptera, kada je prenesena limena crkva na Rumiji, Đukanović je kazao da je to bio "desant vojnog helikoptera" i da je tada postojala Savezna Republika Jugoslavija (SRJ).