I dok će 2020. godinu mnogi prvenstveno pamtiti po početku epidemije koronavirusa, Tomislav Šofran iz Budve je baš te godine ostvario svoj san, iako se činio nemoguć.

Foto: Ustupljena fotografija, privatna arhiva

Naime, on je oborio amaterski rekord i osvojio vrh Uhuru na Kilimandžaru.

Za ovaj podvig mu je bilo potrebno 49 sati i 45 minuta, iako je prosjek pet do 10 dana.

Naime, Kilimandžaro je planina sa najvećom visinskom razlikom na svijetu – kreće se od 1600 mnv u podnožju, do vrh Uhuru koji je smješten na 5895 mnv.

SPAKOVAO RUKASAK I KRENUO PUT AFRIKE - SAM

Prsijećajući se svog podviga, Tomislav, inače fitnes instruktor, objašnjava da nije imao posebne treninge i režime ishrane, već mu je dio priprema bio obilazak planina i vrhova u Crnoj Gori.

Prokletije, Durmitor, Lukavica, Ivanova korita do mauzoleja na Lovćenu, a neizbježne su bile i šetnje od budvanskog naselja Dubovica, preko Krapine, Pobora,...

“Nisam se odlučio za visinske pripreme na Alpima (+3000mnv) poput većine ljudi koji se spremaju da pokore Kilimandžaro, već sam želio da obiđem sve veće vrhove naše države - Prokletije, Lovćen, Durmitor, Lukavicu. S obzirom da sam primorsko dijete, znao sam da me ništa ne može pripremiti za nadmorsku visinu od gotovo 6 kilometara, na kojoj se nalazi vrh Uhuru, već da na našim planinama steknem kondiciju, a da snaga volje odradi ostalo, pa su šetnje od budvanskog naselja Dubovica, preko Krapine, Pobora, Majstora, Ivanovih korita do mauzoleja na Lovćenu postala nedjeljna rutina”.

Foto: Ustupljena fotografija, privatna arhiva

Kao pravi avanturista, on je odlučio da do Afrike putuje bez turističkih agencija i da se prepusti sebi, što ga je i dovelo do najljepših uspomena.

Pričao nam je i o afričkim plemenima i njihovim običajima.

“Što se tiče samog puta u Afriku, nisam želio da se poput većine prepustim turističkim agencijama, već sam spakovao ruksak, kupio kartu u jednom pravcu za Najrobi i odlučio da se prepustim improvizaciji. To je definitivno bila najbolja odluka, jer konstantna interakcija sa lokalcima je ostavila na mene najjači utisak. To je najljepši aspekt svakog putovanja ukoliko volite putovati sami, jer kada putujete u grupi uglavnom ste upućeni na članove odabrane grupe, i ne upoznajete mnogo novih ljudi. Umjesto hotela i safari tura, odlučio sam se da zakupim sojenicu i provedem nekoliko dana živjeći sa Masai plemenom. Odricanje od nekih elementarnih stvari poput struje, protočne vode, interneta... Mala je cijena kada na svojoj koži osjetite sve čari Afrike, šetnju i skrivanje u žbunju usred divljine sa Masaijima, kako bi izbliza posmatrali zebre, žirafe, slonove. Njihov večernji ples oko vatre, ručnu izradu oglica od perli, drveta i slonovače za svoje voljene, pripremanje hrane i sl.”, ističe Tomislav za Kolektiv.me.

Foto: Ustupljena fotografija, privatna arhiva

Kako nam kaže, ništa mu nije polazilo za rukom od samog ulaska u Tanzaniju.

Tako ga vodič i nosači (koji su po zakonu obavezni) nijesu sačekali na granici, već je satima sam šetao kroz geto na graničnom prelazu i pritom zaradio sunčanicu.

Kada je počeo sa usponom tjelesna temperatura mi je bila 37,6 stepeni, a pritisak 150/130.

Foto: Ustupljena fotografija, privatna arhiva

49 SATI USPONA, ČETIRI SATA SNA

Put do vrha je bio težak i naporan, ali njegova volja i motivacija su ipak pobijedile uprkos nedostatku sna, vremenskim nepogodama, i borbom za vazduh na tim visinama.

Tako je samo u roku od 15 sati, prošao kroz sva četiri godišnja doba – od nesnosnih vrućina, do pljuskova i vjetrova.

Ipak, na sve je to zaboravio kada je stigao na vrh.

“Praksa je da se prespava u sva tri bazna kampa, kako bi se planinari aklimatizovali i bez posljedica popeli na vrh. Ja sam odlučio da to uradim za dva dana. Jer su svi koje poznajem tvrdili da je to za čovjeka mojih gabarita nemoguće (196 cm,105kg). Uprkos insistiranju vodiča da odložimo uspon za drugi dan, odbio sam i krenuli smo da se probijamo do svog cilja kroz prašumu u podnožju. Iako start nije mnogo obećavao, uspio sam da osvojim Kilimanžaro, ne za dva dana kao što je planirano, već u jednom danu! Za 49h i 45m sam osvojio sva tri vulkanska vrha i izašao iz nacionalnog parka Kilimandžaro. Ukoliko želiš osvojiti ovu planinu u jednom danu, moraš biti spreman da 36h provedeš bez većih obroka, uz vrlo malo voća i ugljenih hidrata u vidu energetskih čokoladica, jer tijelo nije sposobno variti hranu na visini preko 4000mnv, ukoliko ste u konstantnom pokretu. Takođe, u tih 49 sati imao sam svega četiri sata sna. Ukoliko ste spremni za takav vid odricanja, imaćete nestvarnu priliku da u roku od 15h na svojoj koži osjetite sva četiri godišnja doba, jer iz afričke žege idete kroz hiljadugogodišnju prašumu, gdje vas gotovo sigurno okupaju pljuskovi, zatim vas šibaju vjetrovi kroz kamenu pustinju na +3500mnv, a nakon toga vas čeka uspon na glečer, vječiti snjeg i led, temperatura -20C. Mučnine, blaga nesvjestica i iskidan dah vam prelaze u zaborav kada dočekate zoru - rađanje sunca na vrhu Kilimandžara, gotovo 1.000 metara iznad visine oblaka. Zaista nevjerovatan osjećaj”.

Foto: Ustupljena fotografija, privatna arhiva

Kada se ne bavi sportom, Tomislav slobodno vrijeme voli da provodi čitajući knjige.

Tako mu je baš pisana riječ bila inspiracija za pohod na Kilimandžaro.

Naime, želju za osvajanjem vrha Uhuru dobio je čitajući knjige Ernesta Hemingveja.

Kako kaže, knjige “Snjegovi Kilimandžara i “Zeleni bregovi Afrike” su bile njegov vodič kroz ovu avanturu.

“Ono netipično da ove dvije knjige je to što pisac sebi nije dozvolio ni gram umjetničke slobode, nimalo odstupanja od istine. Stoga se ove dvije knjige mogu smatrati ličnim vodičem kroz ljepote Afrike, vodičem kroz prelijepu surovost tog kontinenta. Čitajući o Hemingvejevom odnosu sa Masai vodičem, svako bi poželio isto iskustvo sa pripadnikom tog po svemu čuvenog plemena usred divljine. Radeći na kruzerima u okviru sportskog sektora, može se reći da sam par puta obišao svijet, pet kontinenata, više od stotinu država svijeta nisu mogle umanjiti želju za čisto afričkom avanturom, naprotiv želja je rasla. Kada sam odlučio da prestanem da radim u kruzing industriji, vratim se Budvi i našem primorskom načinu života, znao sam da je došlo vrijeme da ispunim dječački san”, objašnjava naš sagovornik.

Foto: Ustupljena fotografija, privatna arhiva 

A njegovi snovi se tu ne završavaju.

Već ima spisak sljedećih izazova sa kojima je spreman da se suoči. Od Argentine do Islanda, u planu su mnoge velike stvari.

“Kilimandžaro i safari sa Masai plemenom, uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu... Ali daleko od toga da će me zadovoljiti. U planu su još mnoge stvari, poput osvajanja Akonkagve u Argentini koja je gotovo 1000 m viša od Kilimandžara. Kao i Beachy Head maraton u Saseksu, podizanje Husafelovog kamena na Islandu i mnoga druga mjesta“, zaključio je Tomislav za Kolektiv.me.

Draga Ivanović