Legendarni hrvatski fudbalski stručnjak Miroslav Ćiro Blažević preminuo je u 88. godini nakon duge i teške bolesti sa karcinomom.

Foto:YouTube screenshot/GNK Dinamo Official TV

Vijest o smrti ,,trenera svih trenera“, kako je sebe prozvao, pogodila je mnoge, a među njima i proslavljenog napadača Zorana Batrovića koji je sa Blaževićem sarađivao u Prištini.

Jedan od najboljih crnogorskih ofanzivaca za Pobjedu priča o posebnom odnosu i prijateljstvu koje je sa Ćirom izgradio prije skoro 40 godina.

– Neizmjerno sam tužan zbog Ćirovog odlaska. Imao je godina, ali bez obzira što je bio star i što je bolest uzela maha, vjerovao sam da može još. Jednostavno, takav je bio. Vedrog duha, nasmijan, optimista, ko ga je znao – imao je osjećaj da će uvijek da pobijedi. Upućujem iskreno saučešće njegovoj porodici – kaže Batrović.

Neponovljiva ličnost, šarmantan i galanantan, čovjek bez dlake na jeziku, inteligantan, neko ko nije mogao da ostane neprimijećen.

Blažević je 1986. prihvatio ponudu da vodi Prištinu. Bila je to senzacija prvog reda. Čovjek koji je u najranijoj fazi karijere stekao reputaciju, napravio rezultate i u to vrijeme radio van Jugoslavije, konkretno u Švajcarskoj, došao je na Kosovo da spasi tamošnjeg prvoligaša ispadanja iz elitnog ranga.

U timu su ga sačekali Batrović i pokojni Fadilj Vokri.

– Bilo je dovoljno pola sata da poznaješ Ćira, a da stekneš pozitivno mišljenje. Znao je da se ponaša, svakome da ugodi, da na sve ostavi dobar utisak. Bio je poseban čovjek, a poseban i u stručnom smislu. Trenirali su me vrhunski stručnjaci, a on je jedan od najboljih. S pravom je bio ,,trener svih trenera“ – kaže Batrović, koji nastavlja:

– Sjećam se, došao je u Prištinu u sezoni 1985/1986, a tada je mogao da bira gdje će da radi. Ipak, dao je riječ ljudima i nije htio da je pogazi. Borili smo se za opstanak, a Ćiro je dočekan kao kralj. Imali smo odličnu ekipu, ali nije sve bilo posloženo. U timu smo bili Vokri, ja, braća Murići, Cana, Krasnići, Šengulj, Šalja koji je igrao u Partizanu i Dinamu, Ćirković… Ali atmosfera nije bila najbolja kod prethodnog trenera Milovana Đorića koji je narušio odnose sa nekoliko igrača. Kod Đore smo trenirali dva i po sata i nijesmo djelovali kako je trebalo na terenu. A onda je stigao Ćiro… Odmah je sve promijenio nabolje. Trening 45 minuta, a mi mislimo tek prošlo zagrijavanje. On kaže – momci kraj, svlačionica. Nijesmo vjerovali. Tako čitave polusezone, a igramo odlično i pobjeđujemo. Lomili smo protivnike u prvih 20 minuta ili u prvom poluvremenu. Bili smo borbeni i agresivni. Blažević je za polusezonu napravio čudo. Ambijent u klubu i oko njega je bio izuzetan. Vladala je nezapamćena atmosfera. Sve je to donio Ćiro, koji je pred prvu utakmicu doveo Terezu Kesoviju da izvede početni udarac, dok je on dijelio karanfile i bijele šalove po kojem je bio prepoznatljiv. Svaki navijač ga je obožavao – naglašava Batrović.

Tu se rodilo njegovo prijateljstvo sa Ćirom…

– Znao je da motiviše, opčini sve oko sebe. Zvao je Vokrija i mene na sastanak i kaže nam: ,,Vi ste moji sinovi, vi ste ovdje generali, kad ostali vide da ginete i oni će ginuti“. Fadilj i ja izađemo na teren i uklizavamo, a igramo naprijed. Momci iza nas kidaju. I tako smo pobjeđivali i izborili opstanak u ondašnjoj ligi velike Jugoslavije. Od tada smo postali prijatelji. Tih pola godine je nešto nezaboravno. Bili smo i rivali, sjećam se dok sam bio u Budućnosti, a on na klupi Dinama. Čuli smo se s vremena na vrijeme. Zvao sam ga kada se razbolio. Rekao mi je sve, znao sam koliko je ozbiljno, znao je i on, ali se nije predavao nikad. Velika ličnost. Čovjek koji je iza sebe ostavio neizmjerno – ljudski i fudbalski. Bila je privilegija poznavati ga i sarađivati sa njim – zaključio je Batrović, nekadašnji napadač Sutjeske, Budućnosti, bjelopoljskog Jedinstva, Prištine, beogradskog Partizana, Borca iz Banjaluke, Deportivo la Korunje i Mogrena u kojem je završio igračku karijeru.