Kakva je tu zaista priča pokušala je donekle da odgonetne kolumnistkinja britanskog "Telegrafa", Medlin Grent, koja je otkrila da i nije to baš takav utisak da su svi i u toj mjeri protiv Đokovića kao što to djeluje i kao što se priča.

Foto: YouTube screenshot/Wimbledon

Priča o Novaku Đokoviću i odnosu vimbldonske publike prema njemu je bez kraja i tako će vjerovatno i biti sve dok bude bio aktivan igrač.

Nije tajna da im Srbin nije među omiljenima, čak i onda kada ne igra protiv njihovih miljenika, prije svega Rodžera Federera, a potom i Endija Marija i Rafaela Nadala.

Uvjerili smo se u to više puta i tokom ovogodišnjeg Vimbldona, kada je publika često bila ne samo na strani njegovih protivnika, nego više protiv njega nego što je za rivala. Zbog toga smo vidjeli i neke njegove reakcije poput stavljanja kažiprsta preko nosa ili šake na uvo, pa i u polufinalu imitiranje suza nakon što je osvojio poen.

Kakva je tu zaista priča pokušala je donekle da odgonetne kolumnistkinja britanskog "Telegrafa", Medlin Grent, koja je otkrila da i nije to baš takav utisak da su svi i u toj meri protiv Đokovića kao što to djeluje i kao što se priča (uostalom vidjeli smo mali deo toga tokom finala kada je Novak i dobijao ovacije i skandiranja sa tribina), ali da opet i oni koji ga podržavaju nisu toliko glasni.

- Nije čudo što je ironično stavljao prst na uvo zbog manjka podrške. Definitivno je navijanje za Đokovića ljubav o kojoj ne smije da se priča - navodi ona u svom tekstu, te time potvrđuje da nekako kao da se plaše oni koji ga podržavaju da budu glasniji da ne bi možda naišli na osudu većine i opšteprihvaćenog narativa da Novaku se ne pruža ljubav kao Federeru i Nadalu.

Ali Novak je to shvatio, te ga više nije briga, zato smo i vidjeli pojedine njegove reakcije upućene publici. Nema više ni potrebe da pokušava da im se pravda ili dodvorava.

- Đoković je kao Milvol (engleski klub poznat po problematičnim navijačima prim. aut.) među teniskim velikanima: "Niko nas ne voli i nije nas briga" (to je njihov slogan prim. aut.) iako ima mnogo više pobeda iza sebe od njih. Mnogi ga zaista mrze: neki zbog toga što je odbio da se vakciniše protiv korone tokom vrhunca pandemijske paranoje. Onda su tu strastveni navijači Federera i Nadala koji ga mrze jer je pokvario "Fedal" zabavu i njihovu potragu za statusom najboljeg svih vremena. Postoji osjećaj da, iako je Đoković prestigao obojicu u rekordima, njegove pobjede su nekako manje zaslužene - navela je u svojoj kolumni Grent.

Ali ona priznaje da baš zbog svojih "bubica", osobenosti i stavovima na terenu i van njega, to čini Novaka pravim čovjekom, čovjekom koji se predstavlja onakav kakav je, a ne onakav kakvog od njega prave marketinški i drugi timovi koji uređuju ponašanje drugima.

- Uprkos svemu tome, ima nešto privlačno kod Đokovića: taj nagovještaj žestokog nestašluka u njegovim očima, ta neumoljiva strast prema igri. Istina, on ne poštuje uvijek tenisku formu, razbija svoj reket o stub dok je finale bježalo iz njegovih ruku. Ipak, opet će Novak i aplaudirati protivnicima zbog poteza koji oduzimaju dah i nikada, ali baš nikada, neće slaviti njihove greške. Dok je grlio novog šampiona, bila sam dirnuta njegovim očiglednim divljenjem Alkarazu i šarmantnim priznanjem da je nadigran. Đoković se najviše čini kao čovjek od "velike trojke" i nikada ne izgleda kao PR proizvod. Njemu je stalo do igre, i u dobru i u zlu - zaključuje u tekstu kolumnistkinja "Telegrafa".