Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović (Demokrate) podnio je juče Upravnom sudu tužbu protiv Vlade zbog nedavnog imenovanja Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti šefa policije.

Foto: arhiva, Vlada Crne Gore/Đorđe Cmiljanić

Šaranović u tužbi u koju su “Vijesti” imale uvid tvrdi da je izvršna vlast, pošto je odbila njegov predlog da na čelo policije dođe Lazar Šćepanović, nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića (Pokret Evropa sad) da predloži novog kandidata, da je on protivpravno predložio Radovića i da je zbog toga taj policijski funkcioner nezakonito izabran na poziciju.

Ministar stoga traži od suda poništenje rješenja o imenovanju Radovića, a kao razloge za to navodi pogrešnu primjenu materijalnog prava, povredu pravila postupka i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

Šaranović ocjenjuje da rješenje o imenovanju v. d. direktora Uprave policije (UP) ne sadrži propis iz kog proizilazi na zakonu zasnovan osnov za njegovo donošenje. Navodi da Vlada rješenje zasniva na Zakonu o državnim službenicima i namještenicima (član 61 stavovi 1 i 2), Zakonu o unutrašnjim poslovima (član 16 stav 4) i svom zaključku od 13. marta, kad je Radović imenovan.

Ministar u tužbi kaže da se odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima ne mogu primijeniti u ovom slučaju. Njima je propisano da se u slučaju prestanka mandata starješini organa uprave, može odrediti v. d. do imenovanja, odnosno postavljenja u skladu sa zakonom, najduže do šest mjeseci. Piše da vršioca određuje organ nadležan za imenovanje.

“Najprije (se odredbe ne mogu primijeniti) zbog činjenice da UP nije samostalni organ uprave, već predstavlja organizacionu jedinicu u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), u skladu s odredbom člana 9 stav 2 Zakona o unutrašnjim poslovima. Nadalje, što je postupak i način određivanja vršioca dužnosti direktora UP u potpunosti uređen odredbom člana 16 stav 4 Zakona o unutrašnjim poslovima”, naveo je Šaranović.

On kaže da se rješenje o imenovanju Radovića ne može temeljiti ni na Zakonu o unutrašnjim poslovima, kojima je predviđeno da će Vlada, u slučaju prestanka mandata direktora UP prije isteka vremena na koje je postavljen, na predlog ministra odrediti za vršioca dužnosti jednog od rukovodilaca unutrašnje organizacione jedinice policije. Šaranović tvrdi da prilikom donošenja rješenja o Radoviću nije ispoštovan postupak propisan tom odredbom.

“A ovo iz sljedećih razloga: Vlada, dana 3. 3. 2024. godine, bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova, donijela je rješenje o razrješenju Zorana Brđanina dužnosti direktora UP, prije isteka vremena na koje je postavljen, zaključno sa danom 12. 3. 2024”, piše u tužbi.

Šaranović podsjeća da ga je Vlada, istog dana kad je razriješila Brđanina, zadužila da sprovede javni poziv od 4. do 10. marta radi izbora v. d. direktora, i da joj 12. marta dostavi izvještaj o sprovedenom oglasu i spisak svih prijavljenih, da bi izvršna vlast, na njegov predlog, birala privremenog šefa policije.

Navodi da je raspisao poziv, dostavio Vladi 12. marta izvještaj “o sprovedenoj analizi (poligrafsko testiranje prim. aut) prijavljenih zainteresovanih lica... s prilozima, koji je označen stepenom tajnosti ‘interno’”, kao i spisak prijavljenih. Dostavio je, dodaje, i predlog s obrazloženjem da se za v. d. odredi Šćepanović, te objašnjava da je u propratnom aktu predloga stajala napomena da Radović, Zoran Braunović, Milutin Vasiljević, Petar Šestović i Miloš Peković, koji su se takođe javili na oglas, nisu kandidati.

Ministar tvrdi da se Vlada na sjednici održanoj istog dana upoznala s materijalima, a da je za treću tačku njenog dnevnog reda dostavljen samo predlog da Šćepanović bude v. d.

“Predlog... na Vladi nije dobio potrebnu većinu, iako na detaljno obrazloženi pisani predlog tužioca primjedbu nije istakao niti jedan član. Ovim činom iscrpljen je dnevni red 20. sjednice”, stoji u tužbi.

Međutim, Vlada je, kaže Šaranović, nastavila da radi i donijela zaključak u kom je konstatovala da je on odbio da predloži jednog od preostalih kandidata. Potom je ovlastila Spajića da predloži nekog od njih. Tvrdi da je to protivzakonito, jer je aktom o unutrašnjim poslovima propisano da privremenog šefa policije predlaže ministar. Navodi da se zaključkom ne može suspendovati zakonom utvrđeno pravo ministra, niti da se na premijera može prenijeti ovlašćenje koje zakon daje ministru.

“Vlada nema ovlašćenje, zakonom i Ustavom propisano, da u slučaju da predlog ministra za određivanje v. d. ne dobije potrebnu većinu, svojim aktom za ovlašćenog predlagača odredi predsjednika Vlade. Kod takvog stanja stvari, Vladina konstatacija da je ministar odbio da predloži jednog od preostalih kandidata, nije mogla predstavljati ni pravni, ni činjenični osnov za davanje navedenog nezakonitog ovlašćenja”, navodi Šaranović, dodajući da nakon neprihvatanja njegovog predloga novi nije mogao biti podnesen jer je dnevni red sjednice bio iscrpljen.

U tužbi piše da predlog o imenovanju Radovića nije podnesen u pisanoj formi, da nije sadržao obrazloženje, da nije razmatran na Komisiji za kadrovska i administrativna pitanja, te da je kao “usmeni predlog” u svemu neusaglašen sa Poslovnikom Vlade i Zakonom o unutrašnjim poslovima.

Šaranović tvrdi i da rješenje o imenovanju Radovića ne sadrži ni obrazloženje, “kao bitan element upravnog akta”, i da je stoga Vlada počinila i povredu pravila upravnog postupka.

Radovićevim imenovanjem na mjesto šefa UP kulminirao je višemjesečni tinjajući sukob PES-a i Demokrata u vezi sa kadrovanjem u sektoru bezbjednosti. Zbog toga su Demokrate oročile podršku Vladi do dobijanja IBAR-a (Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila).