U toku je priprema inicijative za kandidovanje Mila Đukanovića za zamjenika generalnog sekretara NATO iza koje do sada stoji devet članica Alijanse, među kojima je i Turska, objavio je turski portal „Firtina Haber“, pozivajući se na visoke diplomatske izvore iz nekoliko članica NATO.

Foto: DPS, arhiva

Turski medij piše da je politička procjena u ovih devet članica NATO da kandidat iz istočne Evrope ima velike šanse da postane zamjenik generalnog sekretara NATO, jer će čelna funkcija u Alijansi ponovo biti dodijeljena ,,starim” članicama Alijanse.

,,Imali smo uvid u neformalni draft na kojem rade diplomate iz devet NATO članica koje namjeravaju da kandiduju Đukanovića za visoku dužnost u NATO i obrazloženje za njegov izbor prilično je detaljno“, piše Firtina Haber.

Pisanje turskog medija u cjelosti:

„Sezona izbora širom Evrope stavila je, za sada, u sjenku jedan izborni proces koji po značaju ne zaostaje za nacionalnim ili izborima za Evropski parlament. U toku je kompleksan proces kandidovanja, lobiranja, cjenkanja i ustupaka unutar NATO oko izbora novog generalnog sekretara.

Ovaj proces ulazi polako u završnicu, jer za nešto više od tri mjeseca, odnosno 1. oktobra, ističe mandat sadašnjem generalnom sekretaru Jensu Stoltenbergu, koji je već jednom vanredno produžen.

Predstojeći samit NATO u Vašingtonu u julu trebalo bi da bude mjesto gdje će usaglašavanje među članicama NATO oko novog generalnog sekretara biti manje-više okončano.

Skoro je izvjesno da je na putu da postane generalni sekretar Alijanse doskorašnji liberalni premijer Holandije Mark Rute. Za sada 29 od 32 članice stoje iza Ruteove kandidature, svakako i najvažniji glas od Sjedinjenih Država.

Ipak, u trci je makar formalno i dalje predsjednik Rumunije Klaus Johanis, iako bez naročitih izgleda da ostvari uspjeh. Njegova kandidatura ima više simbolički značaj, kao glas istočnoevropskih članica NATO koje traže da konačno budu prihvaćene kao jednake sa uticajem u odnosu na „stare“ članice iz Zapadne Evrope.

Malo je vjerovatno da će ovaj izborni ciklus zadovoljiti ambicije istočnih Evropljana da imaju svog predstavnika na najvišoj civilnoj funkciji u Alijansi, ali za njih ostaje prostor da umjesto funkcije broj jedan budu namireni nekom nižom, ali i dalje prilično uticajnom funkcijom u Alijansi.

S obzirom na to da u vezi sa izborom generalnog sekretara skoro da nema neizvjesnosti i da je put ka čelnoj funkciji u NATO već utaban za Marka Rutea, trka za mjesta njegovih najbližih saradnika, a ujedno i druge visoke dužnosti u novoj upravljačkoj garnituri, postaje mnogo zanimljivija.

Jedno ime se odnedavno pojavljuje kao solidan aspirant na dužnost zamjenika generalnog sekretara, koju je u prethodnih pet godina obavljao nekadašnji šef rumunske diplomatije Mirčea Džoana.

Riječ je o bivšem predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću, dugogodišnjem lideru ove balkanske zemlje, i čovjeku koji je odigrao presudnu ulogu u procesu pristupanja Crne Gore NATO sve do njenog punopravnog članstva 2017.

Kako smo saznali iz visokih diplomatskih izvora iz nekoliko članica NATO, u toku je priprema inicijative za kandidovanje Đukanovića za zamjemika generalnog sekretara, iza koje do sada stoji devet članica Alijanse. Među njima je i Turska.

Procjena u ovih devet članica NATO je da kandidat iz istočne Evrope ima velike šanse da postane zamjenik generalnog sekretara, s obzirom na to da će generalni sekretar ponovo biti iz redova “starih” članica Alijanse. Drugo, čelnici NATO država žele da održe uticaj istočno-evropskog bloka unutar NATO zbog strateških planova o jačanju istočnog krila, kao zaštite Alijanse od agresivnog ruskog ponašanja.

Ali, zašto je izbor za ovako visoku dužnost u NATO pao baš na dugogodišnjeg lidera Crne Gore?

Imali smo uvid u neformalni draft na kojem rade diplomate iz 9 NATO članica koje namjeravaju da kandiduju Đukanovića za visoku dužnost u NATO i obrazloženje za njegov izbor prilično je detaljno. Ističe se Đukanovićevo liderstvo u demokratskoj tranziciji Crne Gore ka članstvu u NATO i EU uz izgradnju tolerantnog multietničkog društva.

“Pod liderstvom Đukanovića Crna Gora ne samo da je bila jedina država bivše Jugoslavije koja je uspjela bez vojnog konflikta da stekne samostalnost, već je odmah postala i najpozitivniji regionalni primjer za skladne unutrašnje odnose i širenje tolerancije i pomirenja u post-konfliktnom Balkanu“, piše između ostalog u obrazloženju mogućeg kandidovanja Đukanovića.

Kao korist za Alijansu od njegovog izbora za zamjenika generalnog sekretara navodi se desetak konkretnih tačaka, među kojima i vrlo važna poruka koju bi NATO poslao Đukanovićevim izborom da ne prepušta upliv ruskog uticaja u svoju članicu koja je i simbol i ključ očuvanja bezbjednosti na post-konfliktnom Balkanu

Takođe, izbor crnogorskog lidera obrazlaže se i time da bi NATO odao priznanje „žrtvi i odlučnosti za preuzimanje rizika da bi neko postao član NATO i dijelio njegove vrijednosti“. U tom kontekstu napominje se da su Crna Gora i Đukanović tokom perioda pristupanja NATO bili izloženi veoma jakim pritiscima Rusije da odustanu od tog puta, što je kulminiralo 2016. kada su ekstremisti pod uticajem Rusije pokušali oružani prevrat u Crnoj Gori, hapšenje i likvidaciju njenih pro-NATO lidera, uključujući i samog Đukanovića.

To što je Crna Gora relativno mala i svakako jedna od najmlađih članica NATO u ovoj incijativi se ne uzima kao hendikep, već baš suprotno, kao kvalitet Đukanovićeve kandidature. To bi bila odluka, navodi se u draftu podrške kandidaturi Đukanovića, „kojom NATO demonstrira da je otvoren za dalje širenje, prema svim državama koje dijele njegove vrijednosti“.

Bez obzira što je proces usaglavašanja oko čelnih funkcija u NATO prilično kompleksan i neizvestan do samog kraja, priprema za kandidovanje Mila Đukanovića za drugu najvišu civilnu funkciju u Alijansi djeluje utemeljena i pravovremena. Ukoliko sa sadašnjih devet bude pridobila podršku još nekih članica, imaće šansu da bude veoma ozbiljno tretirana u narednim mjesecima tokom brušenja odluke o najvišim personalnim rješenjima, a naročito na jubilarnom samitu NATO u Vašingtonu idućeg mjeseca.“