Topljenje leda na Antarktiku podstiče mogućnost vulkanskih erupcija u razornoj povratnoj petlji. Ovo bi moglo ubrzati porast nivoa mora i uništiti svjetske obalne oblasti.

Novo istraživanje otkrilo je ključnu povezanost između topljenja antarktičkog leda i povećane vulkanske aktivnosti, što izaziva zabrinutost zbog dugoročnih uticaja na globalni nivo mora, javlja "Dejli mejl".

Ispod ledenog pokrivača zapadnog Antarktika nalazi se mreža od preko stotinu vulkana, koji se nalaze na aktivnoj vulkanskoj pukotini. Sjeverna područja, koja su već izuzetno osetljiva na klimatske promjene, ubrzano gube led zbog novo otkrivene povratne petlje između topljenja površinskog leda i podzemnog vulkanizma.

Naučnici upozoravaju da topljenje leda na Antarktiku smanjuje pritisak na magmatske komore ispod ledenog pokrivača, što uzrokuje njihovo širenje. Ovaj proces opterećuje zidove komora i oslobađa gasove zarobljene u magmi, što povećava mogućnost erupcija. Te erupcije oslobađaju toplotu koja dodatno ubrzava površinsko topljenje, čime se ciklus nastavlja.

Napredni modeli naučnika, koji su uključivali preko 4000 simulacija, pokazali su da topljenje ledenih ploča može ubrzati rane faze vulkanskih erupcija za decenije ili čak vjekove. U jednom scenariju, naučnici su simulirali uklanjanje ledenog pokrivača debljine 1000 metara tokom 300 godina, što je rezultiralo značajnim povećanjem vulkanske aktivnosti.

Vulkanske erupcije ispod ledenog pokrivača mogle bi otopiti milione kubnih metara leda godišnje, što bi indirektno doprinelo globalnom porastu nivoa mora. Ako bi se ledeni pokrivač zapadnog Antarktika potpuno otopio, nivo mora bi mogao porasti za oko 58 metara, potapajući veće obalne gradove poput Njujorka, Tokija i Šangaja.

Iako se predviđa da bi do potpunog kolapsa moglo doći do 2300. godine, povratna petlja između topljenja i vulkanizma mogla bi ubrzati ovaj vremenski okvir. Za preciznija predviđanja potrebna su dodatna istraživanja.

Istraživači su povukli paralelu između svojih otkrića i istorijskih podataka iz Anda, gdje je vulkanska aktivnost porasla kada se prije 18.000 do 35.000 godina otopio patagonski ledeni pokrivač. Ovaj istorijski presedan jača vezu između gubitka površinskog leda i povećane vulkanske aktivnosti.

Naučnici ističu da ovaj proces traje vjekovima, što znači da bi njegovi efekti mogli da potraju čak i ako se uspori tempo klimatskih promjena.